Danas se navršava godina dana otkako je umrla Hatidža Mehmedović, Srebreničanka koja je 23 godine ustrajavala u borbi za istinom o ubistvu srebreničkih sinova, ali i privođenju pravdi njihovih ubica. Majka, kojoj su u genocidu u Srebrenici ubili cijelu porodicu – dva sina, supruga, brata i veliki broj bližih srodnika, još 2003. godine vratila se u Srebrenicu, da bi, kako je često govorila, bila pored mezarova srebreničkih sinova.
Ove tužne godišnjice prisjetila se i Almasa Hadžić, novinarka „Dnevnog avaza“ koja je ne samo s rahmetli Hatidžom, nego i brojnim drugim majkama duže od dvije decenije pronosila istinu i svjedočenja o genocidu u Srebrenici . Hadžić je na svom Facebook profilu napisala:
Ma dobro sam…
Danas je godina dana kako je na bolji svijet preselila Hatidža Mehmedović dobra duša Srebrenice . Otišla je nakon duge bolesti, a da nikada, kada bi joj došla u posjetu ili telefonom razgovarala sa njom, ne bi rekla da joj je loše, da je teška bolest pritisla… Nikad. A osjećala je, znala je da je kraj.
Nikad , koliko je ležala u bolnici, ne bi propustila da kaže da je paze kako rodbina, tako i doktori i medicinske sestre. Nikad. Njena vjernička snaga i ljudska plemenitost bila je snažnija od teške bolesti koju je bolovala.
Ne znam koji je dan u sedmici bio, ali znam da je bilo nekoliko dana pred 11.juli.
– Halo Điđo, kako si, ja sam. .. U Sarajevu sam pa sam se dogovorila s Fadilom da ti danas dođem u posjetu…Almasa, Almasa je, čuješ li me… – tajac.
– Ma čujem moja Almasa, kako ne čujem, nego me nešto kašalj obuze… Kako si, kako su ti djeca, unučad – opet tajac.
– Dobro su Điđo , kao da mi bolje zvučiš – sokolim je.
Znala je da je kraj
– Ma dobro sam… Nemoj se mučiti da dolaziš, svakako ću ja u Srebrenicu za 11.juli pa mi dođi gore. Hvala ti što se interesuješ, bude mi milo kad me nazoveš. Eto, poselami sve – i veza se prekide. Alejkumuselam Điđo, odgovorih. Znam zašto me je odvratila da ne dolazim.
Znala je da je kraj, ali je željela da se kraj dogodi u njenoj Srebrenici. I došla je za 11.juli u Srebrenicu, ali u Potočare nije mogla doći. Prvi i zadnji put.
Dženaza Hatidže Mehmedović pokazala je koliko smo je voljeli. Potoci suza taj dan potekli su Srebrenicom.
Hvala ti draga Điđo na svoj toplini koja je iz tebe zračila iako je teret boli koju si nosila u svojoj duši bio golem i težak.
Hatidža je otišla svom Azmiru, Almiru, Abdulahu… i svim Srebreničanima za koje je govorila da su njena “djeca i braća” a koje su zvjeri u ljudskom obliku strijeljali u julu 1995.godine.
Neka je rahmet tvojoj duši draga moja Điđo. El-Fatiha – napisala je Almasa Hadžić.
Hatidža Mehmedović ukopana je u mjesnom mezarju u mjestu Bektići u Srebrenici.
