Tuzlak Lukas Nikolić stigao je do Velikog finala Svjetskog poetskog takmičenja. Ovaj mladi talent iz našeg grada donio je ponos Tuzlanskoj zajednici svojim putovanjem do najprestižnijeg poetskog takmičenja na svijetu.
Lukas Nikolić, devetnaestogodišnji mladić, živi i studira u Osijeku. Uvijek rado ističe da je rođeni Tuzlak, a kaže kako ga povezanost sa rodnim gradom čini istinskim lokalnim patriotom, te sa posebnim emocijama dijeli priče o svom posebnom mjestu.
Pisanje je postalo njegova praksa od trećeg razreda, a već u petom razredu je izdao knjigu “Put odrastanja”, zbirku dječjih pjesama i priča. Recezent knjige bio je Šimo Ešić, čije su riječi i stihovi oblikovali mnoge generacije.
“Nakon toga je došlo do pauze, gdje sam tražio inspiraciju kako bih se podigao na višu razinu. Iskra se ponovno pojavila početkom srednje škole, na nagovor moje profesorice Lejle Idrizović, s kojom danas ponosno mogu reći da imam više prijateljski odnos. Ona je prepoznala nešto u meni, i tako sam započeo s pisanjem proze, uglavnom priča namijenjenih književnim konkursima, ali sam izbjegavao povratak pisanju poezije, misleći da je ne znam pisati, barem ne onako kako se često prezentira danas u školama, a to i lektira djela su zaseban problem o kojem je potrebno pričati”, kazao je Lukas.
Ipak, on trenutno sudjeluje u najmasovnijem svjetskom poetskom takmičenju, Mili Dueli, gdje se nalazi među 126 autora svijeta od početnih više od 700 iz 104 zemlje.
Odlučujući faktor u proglašavanju pobjednika predstavljaju glasovi publike. Lukas Nikolić poziva sve Tuzlanke i Tuzlake da mu pruže podršku u Velikom finalu.
Svi koji žele podržati Lukasa Nikolića trebaju zapratiti stranicu “Mili Dueli” na društvenim mrežama i lajkati video koji se nalazi ispod.
“To za mene ne bi predstavljalo samo običan glas, nego zaista vjetar u leđa da nastavim dalje stvarati magiju riječima”, istakao je Nikolić.
Lukasove pjesme bave se širokim spektrom tema – od klasičnih ljubavnih stihova, domoljubnih izraza, misaono-filozofskih razmatranja, pa čak i onih s erotskim motivima.
“Posebnu pažnju posvećujem pjesmama koje ističu određene društvene probleme. Doživljavam poeziju kao alat, produženu ruku društvenog aktivizma, a takve pjesme redovito dijelim na svojim društvenim mrežama”, zaključio je Lukas u razgovoru za Radio Kameleon.
Za kraj, donosimo vam i njegovu pjesmu…
DEMONI U OBLIKU REMEK-DJELA
Duboki udah, na početku…
Što se zbiva u početku?
Operimo ruke, čiste su.
Sjedim na rubu stolice,
neki me smatraju luđakom,
sebi sam normalan.
I svijet se vrti, vrti, vrti…
Mi se okrećemo, okrećemo, okrećemo…
Zašto se ja ne vrtim?
Ne okrećem se,
ja samo sjedim na rubu stolice.
Pratim taj krug.
Kazaljke još nisu naštimane.
Koliko li je vremena prošlo?
Retro, vita! Retro!
Tebe slavimo,
tražimo odgovor.
Treba li nam uopće?
Preklopimo kazaljke u neznanju,
zatvorimo krug ravnom crtom.
Ovo nije prvi put,
niti će biti posljednji.
Zapisao je netko, nekada,
ali tajnu smo izgubili
u labirintu našeg uma.
U potrazi za istinom, duša se gubi.
Istina umire u nama!
Dopustite da je sahranim
jednom riječju…
Al’ prvo da jedemo,
da zamastimo brkove.
Mljac, mljac.
Što je letjelo, letjelo je.
Pa u zdravlje,
neka prostruji tijelom.
Ja sam remek-djelo!
Tko je umjetnik?
Naprijed, živote! Naprijed!
Gorak je okus stvarnosti
u luđačkoj košulji.
A ja nisam lud,
ja se samo ljuljam na rubu stolice.
‘Hajte’ i vi sa mnom.
Ljuljamo se.
Quo fugis, vita?
Robija!
Ovo je robija.
Upisat će nas na nekoj pločici
kao robove jednog vremena.
Sve se na kraju svodi na jedan stih,
na jednu crticu između dva datuma.
Možda netko i zaplače,
položi uvenulo cvijeće
na hladan grob.
I kažu “život!?”
Ne serite,
koga lažete?
Mi živimo samo da bismo smrt dočekali.
Limitirano.
Ovo je obična pizdarija,
koja će, kad se pročita,
završiti na polici među običnim smrtnicima.
S nama.
Mi smo samo zalutali pjesnici,
bez konačnog odredišta.
Idemo glavom kroz zid,
gdje nas pohlepa nosi.
Jedini grešnici među živim leševima.
Urlik!
Posljednji izdah!
Smrtni čas!
Uzalud vam trud svirači…
Golubovi bijeli odletješe,
na zapad, na zapad.
Ostali smo sami.
Demoni koji se vrte na rubu stolice,
demoni u obliku remek-djela,
demoni koji žive u Pizdariji.
Tko je naštimao kazaljke?
Tko je zavrtio stolicu?
Tko napisao ovu pizdariju?
Tko napravi od nas remek-djela?
Taj mora da je lud…
Luđi od nas.
Taj mora da je umjetnost,
poezija.
Pročačkaj um.
(Lukas Nikolić)
_________________________________
Više detalja na: www.milidueli.com. (Radio Kameleon)
