Svaki napad protiv slobode medija je napad protiv međunarodnog prava, protiv čovječnosti te protiv same slobode.
Današnji dan bi trebao da podsjeti države da je njihova dužnost da poštuju i podržavaju pravo na slobodu izražavanja u medijima koji su nezaobilazni u ulozi izgradnje i očuvanja demokratije.
Uspostavom Svjetskog dana slobode medija želi se upozoriti na to da se sloboda medija svakodnevno onemogućava u zemljama širom svijeta. Publikacije su cenzurisane, a novinari, urednici i izdavači se napadaju, zatvaraju i ubijaju.
Afrički novinari želeći zaštititi novinarska prava i poticati na medijski pluralizam i nezavisnost 3. maja 1991. godine donijeli su Deklaraciju u Windhoeku u Namibiji. Deklaracije proklamira načela slobode štampe, pod kojom se podrazumijeva neovisnost u odnosu na političke, ekonomske i vladajuće strukture.
Odluku o obilježavanju Svjetskog dana slobode medija donijela je Generalna skupština UN-a 1993. godine, a na taj dan UNESCO tradicionalno održava konferenciju na kojoj sudjeluju medijski radnici, organizacije za slobodu štampe i specijalizirane agencije UN-a kako bi procijenili stanje u medijima diljem svijeta.
Na ovaj datum odaje se i priznanje svim novinarima koji su izgubili život radeći svoj posao. UNESCO dodjeljuje nagradu za slobodu medija “Guillermo Cano”, nazvanu po kolumbijskom novinaru koji je ubijen ispred kancelarije lista El Espectador u Bogoti 17. decembra 1986. zbog članaka koji su smetali narko-kartelima.
Slobodni i nezavisni mediji povezani su sa nizom pozitivnih rezultata koji su posebno važni za zaustavljanje siromaštva, jačanje civilnog društva, institucionalne promjene, političku transparentnost, podršku obrazovanju, svijest o javnom zdravlju te održivi način života.
U osnovama demokratije i mira svakako se nalaze slobodni, sigurni i nezavisni mediji. Vlade, mediji i civilno društvo imaju ulogu u očuvanju tih osnova , a na današnji dan se potvrđuje predanost misiji slobode.
Puno prašine se diže i oko često postavljanog pitanja, vezano za zaštitu samog novinarskog ”zanata”, te licenciranja ovog poslovnog poziva. Svi se slažu kako odlični novinari često nemaju nužno završen fakultet, ali važnost usvajanja pravila, izučavanja medijske etike, teorije informacija, poštivanja marginalnih grupa i sl., jesu neminovna iskustva koja samo fakulteti ili određene edukacije mogu ponuditi. Pored toga neminovno je da se novinari udruže u sindikate da bi se izborili za svoja osnovna prvenstveno ljudska prava.
Stanje u medijima u BiH je loše, ove godine zbog uticaja pandemije koronavirusa stanje je još gore, mnogi novinari nisu u mogućnosti da dolaze na konferencije, dobijaju otkaze, a terenske priče su uglavnom otkazane.
Fondacija Friedrich-Ebert-Stiftung već tradiconalno radi izvještaj na temu slobode medija. Tanja Topić, politička analitičarka, za BUKU kaže da je ovaj izvještaj pokazao da je ohrabrujuće da među građanima, ispitanicima, raste povjerenje u medije.
“Na drugoj strani, to je uslovljeno i ovom situacijom, jer smo istraživanje provodili upravo u vrijeme ove pandemije, tako da je i to možda pozadina toga, jer se vjerovatno najveći broj građana informiše zahvaljujući medijima i tako dobija najvažnije informacije koje im život znače. Poražavajuće je da najveći broj građana u cijeloj BiH smatra da postoji tek djelimična, ili da je nema, sloboda medija i da oni koji ugrožavaju ili uništavaju tu slobodu medija jesu političke organizacije. Jedan podatak koji takođe nije ohrabrući, ali koji se pokazuje kao konstanta u istraživanjima o slobodi medija zadnjih nekoliko godina, jeste da i dalje svaki četvrti ispitanik u Republici Srpkoj napade na novinare i medije smatra opravdanim”, kaže Tanja Topić za BUKU.
Dodaje da je to ilustracija jedne svijesti koja smatra normalnim da vi novinara možete vrijeđati i fizički napadati, što je samo rezultat političke retorike koja bombarduje i napada novinare svakodnevno zato što rade svoj posao na način koji njima nije prihvatljiv.
“Značajno je spomenuti da je porastao broj građana u BiH koji se sve više informišu putem interneta, do sada je to dominantno bila televizija. Televizija je i dalje ostala taj dominantni medij, ali sve više raste broj onih koji internet smatraju značajnim i kvalitetnim izvorom informacija”, istakla je Tanja.
Novinarka Milanka Kovačević kaže da je slobode u medijima sve manje.
“Iako je BiH zvanično napredovala na listi medijskih sloboda u odnosu na prethodnu godinu i trenutno zauzima 58. mesto od 180 zemalja, to se ne oseti mnogo u stvarnosti. Prvo, teško je o slobodi i idealima pričati tamo gde je upitno hoćete li opstati ili ne. Istovremeno, kao novinari radimo u državi čije postojanje često osetite prvenstveno po represivnom aparatu. U društvu u kojem nosioci vlasti i predstavnici institucija nemaju gotovo nikakvu odgovornost pitanja koje novinari pokreću i teme koje otvaraju često zvuče naivno. Pritom, svesni smo da se ovde kršenje zakona posmatra sa simpatijom, pre kao odraz snalažljivosti nego kao krivično delo”, rekla je za BUKU novinarka Milanka Kovačević.
