Jedan od najboljih kantautora na prostoru nekadašnje Jugoslavije. Njegova poruka da “životu treba razbiti nos” i dalje je aktuelna. Muzičar je koji se svima urezao u srce na jedan poseban način.
Imao je samo dva albuma, a opjevao je skoro sve najznačajnije teme današnjice. Svojim pjesmama umio je publiku da razgali, da navede na suze, da potrese i uznemiri sve, a pogotovo studente koji u samo nekoliko kvadrata studentske sobe nisu bili sigurni zašto nisu otišli u neki veći grad i na neki moćniji fakultet.
Veći gradovi ne bi imali tu dušu, ne bi nekoga već u prvoj kafani zaboravio konobar, ne bi deset studenata ponudilo da spavaju na poljskom krevetu u njihovoj minijaturnoj studentskoj sobi da ne bi plaćali kiriju.
Prepuštanja ljubavi, izjave o ljepoti, džentlmenske kritike društva, rađanje najfatalnije žene koju je jugoslovenska muzika opjevala – prelijepe i magične supruge Ajše, o svemu je mislio Šobić.
Životna priča Miladina Šobića rođenog 1956. godine u Nikšiću je turbulentna.
U srednjoškolskim danima je počeo pisati pjesme, ali je najveće nadahnuće imao na fakultetu u Dubrovniku. Studentski život bio mu je velika inspiracija, pa 1975. objavljuje prvu pjesmu koja postaje himna dubrovačkih studenata pod nazivom “To sam ja”.
Zatim na muzičkom festivalu “Omladina” koji se tradicionalno održavao u Subotici, osvaja drugo mjesto s pjesmom “Daj nam neba”, a potom se seli u Sarajevo, gdje ostvaruje svoja najveća djela u karijeri.
U narednom periodu Šobić se isticao fantastičnim pjesmama koje su zavoljeli mnogi ljudi. 1981. godine izdaje svoj prvi album “Ožiljak” za sarajevski Diskoton. Sa tog albuma se izdvajaju legendarna studentsko-socijalna tema “Džemper za vinograd” i najpoznatija “Marija”. U tom trenutku Miladin Šobić je bio na vrhuncu svoje karijere. 1982. godine postavlja rekord kada za nevjerovatno kratko vrijeme završava svoj drugi album – “Umjesto gluposti”. Pored naslovne pjesme na fantastičan prijem nailazi i čuvena pjesma “Đon”, kao i “Od druga do druga”. Tada i počinje sa koncertnim aktivnostima na kojima je mnogo puta okupio veliki broj ljudi.
Uvijek se odazivao i na pozive studenata i ljudi iz manjih gradova. Nije ih odbijao. Hitovi sa oba albuma legendarnog plavokosog, razbarušenog i skromnog mladića sa gitarom godinama nisu silazile sa top lista.
Miladin Šobić se po mnogim stvarima razlikovao od ostalih pjevača. Prije svega i zato što je pjevao iz duše i po svom ličnom iskustvu, što je danas rijetkost. On je kroz svoje pjesme, savjetovao i govorio o životu onakvom kakav jeste, te nam je na svoj način pokušao otkriti njegov smisao. Nije se stidio da bude krajnje iskren i da govori o emocijama na tako jednostavan način pristupačan svima.
O tome da ne postoji taj producent ili čovjek iz muzičke industrije sa Balkana koji ne bi htio da sponzoriše Šobićev povratak, ne trebati ni pričati. On, međutim, ne želi, niti je ikad htio, da pravi pare na svojoj muzici, niti je ikad imao neke pare od nje. Htio je samo da je dijeli sa ljudima. Ima ogromno poštovanje prema svojim ljubiteljima i dobro zna da je za razliku od drugih zvijezda njegovog kalibra, bio dignut narodom, a ne televizijom i parama.
Treći album – “Barutane ljubavi” je snimio, ali ga nažalost nikada nije objavio.
U tome su ga prekinule teške životne okolnosti. Šobić doživljava porodičnu tragediju – zbog opake bolesti gubi svoju sestru. Od tada on nije više nikada zapjevao niti se pojavio u javnosti.
Ali javnosti se obratio njegov sestrić Vanja Radovanović.
Vanja priča o Miladinu i kako je ostao dosljedan svojim odlukama te otkriva kako zapravo nikada nije rekao zbogom muzici.
– Nikada se nije oprostio od muzike, svira i stvara svakodnevno, samo što to iz nekog razloga čini mimo javnosti. I to je za poštovanje – priča Vanja.
Takođe na pitanje kako je zdravstveno stanje Šobića koji je 2013. godine doživio moždani udar i po hitnom postupku operisan na odjeljenju neurohirugije u Kliničkom centru Crne Gore, Vanja je rekao:
– Miladin je dobro, rekao bih da je u staroj formi ponovo.
Na pitanje koja mu je ujakova omiljena pjesma koju je sam napisao Vanja ističe:
– Omiljena Šobićeva mi je jedna neobjavljena, remek djelo u malom “Po duši brate moj”, a omiljena objavljena – zaista ne bih mogao da izdvojim. Puno pjesama me je oduševljavalo i dan danas me oduševljava.
Puno savjeta mu je ujak dao a najdragoceniji je: “To bi bio možda onaj koji se nije sveo samo na riječi, a tiče se pronalaska svog izraza i svega što ide uz to.”
Za kraj, pitanje koje svi željno isčekuju – Kada i da li će se Miladin Šobić ponovo vratiti na scenu, kratko odgovara: “Eh, to samo on zna!”
Izvor: Pozitivno.ba
