Radnici u Bosni i Hercegovini nalaze se u teškoj situaciji i, u takvom ozračju, dolazak 1. maja, Međunarodnog praznika rada, za njih nema veliki značaj. Zbog sve veće nezaposlenosti u BiH, a sve manjih prava radnika, sindikalisti upozoravaju da je teško očekivati da će se u bližoj budućnosti nešto promijeniti nabolje.
Štrajk glađu
Prema njenim riječima, 1. maj već nekoliko godina sasvim je običan radni dan.
– Zakon o radu neće ništa drastično promijeniti, ono što je potrebno radnicima ove zemlje jeste primjena zakona u praksi. Ali, mislim da je krivica za to podjednako i sindikalna. Postavlja se pitanje šta je to sindikalna solidarnost, kada cijela jedna grana sindikata bude žrtvovana zbog interesa sindikalnog bossa – pita naša sagovornica.
Beširović: Žrtve sindikalnog bossa
Amer Toskić, predsjednik Sindikata grafičkih, izdavačkih i medijskih radnika BiH, slično razmišlja.
– U ovom trenutku imamo oko 32.000 firmi pripremljenih za stečaj ili likvidaciju i blizu 600.000 nezaposlenih. Jer, ne možemo drukčije nazvati onih 100.000 ljudi koji čekaju stečaj i likvidaciju, odlaze na posao, a ne primaju nikakvu naknadu – navodi Toskić.
Dodaje da se 1. maj ne može dočekati kao Praznik rada, s obzirom na toliku nezaposlenost.
Toskić: Velika nezaposlenost
Truhle strukture
– Treba podržati Vladu i njen rad, ali mislim da ne mogu puno učiniti, jer je infrastruktura u svim segmentima truhla. Mogu doći najveći eksperti, ali teško da će šta pomjeriti nabolje. Osim toga, naš sindikat nije više radnička organizacija, već organizacija javnog sektora i budžetskih korisnika. Oni mogu slaviti, jer neće raditi četiri dana – ironičan je Toskić.
Za predsjednika Sindikata radnika u rudarstvu FBiH Sinana Husića dileme nema. Radnici u BiH su u teškom i nezavidnom položaju.
– Širom Evrope, radnici koji imaju kudikamo povoljniji položaj ukazivat će na određene stvari, a kod nas ništa. Danas se radnici u borbi za svoja prava nalaze nekoliko koraka do smrti, rudari se zatvaraju u jamama… Nerealno je razmišljati o normalnom društvu kada imamo ovakvu situaciju – smatra Husić.
Husić: Teška situacija
Sve je krenulo iz Čikaga
Međunarodni praznik rada obilježava se kao spomen na velike radničke proteste održane u Čikagu 1. maja 1886. godine. Tada je oko 40.000 radnika zahtijevalo simbolizirane „tri osmice“: osam sati rada, osam sati odmora i osam sati kulturnog obrazovanja. Policija je intervenirala oružjem i ubila šest, a ranila oko 50 radnika. Mnogo je prosvjednika uhapšeno, a vođe štrajka izvedene su pred sud. Petero ih je osuđeno na smrt, a trojica na dugogodišnju robiju.
U spomen na krvoproliće u Čikagu, na 1. kongresu Druge internacionale 1889. godine odlučeno je da će 1. maja svake godine biti održavani radnički protesti. Već od sljedeće godine, taj datum postaje međunarodni dan opće solidarnosti radništva.
– See more at: http://www.avaz.ba/clanak/233293/praznik-rada-u-borbi-za-svoja-prava-radnici-danas-zalazu-i-vlastite-zivote#sthash.EECMHkQg.dpuf
