Tradicionalna književna manifestacija “Kikićevi susreti” u Gradačcu zatvorena je sinoć poslije četiri dana ispunjenih druženjima pisaca sa učenicima i građanima Gradačca.
Iako je program započeo u srijedu pozorišnom predstavom i promocijom romana “Kobno raspuće”, svečanost otvaranja “Kikićevih susreta” je održana u četvrtak poslije polaganja cvijeća pred bistu velikog književnika, dok su se u toku dana književnici družili sa osnovcima koji su im priredili odgovarajuće programe za dobrodošlicu.
Svakako je interesovanje izazvao i Okrugli sto na temu: Zašto je reforma obrazovanja nemoguća?
U petak su održane posjete učenicima i radionice za srednje i osnovne škole, gdje je značajno istaknuti Čas sa Nijazom Alispahićem.
U subotu, završnog dana manifestacije, obavljeno je javno snimanje emisije “Ringišpil” BH Radija 1, a u predvečernjim satima promocija časopisa za kulturu “Diwan”, kao i završno književno veče gdje su učešće uzeli naši priznati pisci Nijaz Alispahić, Šimo Ešić, Ismet Bekrić, Bajruzin Hajro Planjac, Šejla Šehabović, Adisa Bašić, Lamija Begagić, Nenad Veličković, Goran Simić, Jagoda Iličić, Amir Brka, Enes Kurtović. Moderatorica i Predsjednica Izvršnog odbora “Kikićevih susreta” je bila Šejla Šehabović.
Ovo su bili prvi “Kikićevi susreti” u poslednjih desetak godina, jer je naziv ranije bio promijenjen u Književni susreti. Tek od prije dva mjeseca vraćen je stari naziv manifestaciji koja je i među piscima bila poznata kao “Kikićevi susreti” i time ispravljena nepravda prema ovom velikom piscu, možda i najvećem piscu socijalne tematike između dva svjetska rata.
Malu “mrlju” na ove susrete je bacio namjeran ili slučajan propust da se na manifestaciju ne pozove i pisac iz Gradačca Suad Krajnović, koji je davno objavio knjigu “Građanin provincije” i u njoj opisao život velikog književnika, knjigu koja je našla svoje mjesto u mnogim bibliotekama po BiH. Čak se i stotinjak knjiga nalazi u bibliotekama Švedske, što nije slučaj u njegovoj sredini, ali to samo govori da nismo potpuno dorasli organizovanju ovako značajne manifestacije.
Pogotovo ovo treba istaknuti, jer je stalnim apelima i preko knjige i promocijama u mnogim gradovima po BiH, baš Suad Krajnović u zadnjih sedam godina uporno tražio vraćanje starog naziva susreta i tada su današnji organizatori ove manifestacije gledali u njega kao u biće s druge planete, ali je on silno želio (i na kraju uspio) da ispuni svoju i želju Hasanovog najmlađeg brata, Mustafe Kikića, koji nije nažalost više među nama.
Svi pisci su inače dali bezrezervnu podršku Krajnoviću, jer su bili upoznati sa njegovim angažmanom, dok su se drugi okitili priznanjima za to.
Predsjednica Izvršnog odbora Šejla Šehabović je obećala njegovo uključenje u naredne susrete, ali najvažnije od svega je da su se u Gradačac ponovo vratili “Kikićevi susreti”, ta tradicionalna manifestacija po kojoj je Gradačac poznat i izvan granica naše države.
Piše: Suad Krajnović
