Trg slobode, na kojem je postavljena fotografija Azre Kolaković – Donne Ares, Bišćani posjećuju od jutarnjih sati. Povodom smrti najpoznatije bh. kantautorice, danas u 11 sati održana je komemoracija u Domu kulture, dok je Donnina sahrana planirana za 16 sati.
Bišćani puno ne pričaju. Tišina i u kafićima.
Iako je Donnin život bio protkan muzikom, ona se ne čuje ni u jednom ugostiteljskom objektu. Na istom trgu u galeriji upisuju se u knjigu žalosti. Donnini sugrađani ostavljaju posljednje poruke heroini koja je otišla nakon duge i teške bolesti. Iako su bili svjesni koliko je bila bolesna, s nevjericom su primili vijest o njenoj smrti. Boli ih što ih je prerano napustila.
Prije komemoracije, uža rodbina i najbliži Donnini prijatelji ispred Doma kulture izrazili su saučešće njenoj neutješnoj majci Ajki i sestri Almi, koje i dalje ne mogu vjerovati da ih je njihova heroina zauvijek napustila.
Na početku, kako to i priliči ovakvim skupovima, svi prisutni, među kojima su članovi porodice, prijatelji, ali i sugrađani još jednom su se prisjetili svoje Donne.
“Kada smo ovih dana odsanjali početak jeseni, san se pretvori u noćnu moru, otvori se nebo i odnese nam našu vilu. Iako smo strepili, nadali smo se da neće, da neće barem sada… Ostaju nam sjećanja na osobu plemenite duše i srca, plemenitog druga. Od rođenja do preranog kraja – sve može stati samo u jednu riječ – muzika”, rečeno je na početku komemoracije.
Prva se od Donne, sa suzama u očima, oprostila njena profesorica, mentorica i prijateljica Vesna Kečalović.
– Opraštam se od Azre, u ime starijih kolega, mlađih kolega, koji su duboko dirnuti njenom smrću. U ime djece naših kolegica i kolega koji su je obožavali, uvijek je imala vremena i poneki CD ili poklon. U ime svih koji su se imali priliku na neki način upoznati s njom – kazala je Kečalović.
Navodi kako se od Donne oprašta, iako to ne želi.
– U mom srcu je imala posebno mjesto koje će ostati samo za nju. Sjećat ću je se kao prijateljice, kao učenice srednje muzičke škole… Znala je da je rođena za pozornicu. Dada je stigla do cilja i ispunila svoja očekivanja, zadesila ju je bolest. Oprostiti se od nje zaista je teško – rekla je Vesna.
https://www.facebook.com/dnevniavaz/videos/1505863852822489/
Nažalost, dodala je, u Donninim najljepšim godinama došao je rat, ali njena snaga joj nije dozvolila da se i dalje ne bavi muzikom. – Postala je poznata, ali za nas je ostala naša mala Azra. Svi smo se ponosili njenim uspjesima, bila je neiscrpni stvaralac muzike. Željeli smo svim srcem da ozdravi. Nažalost, u tome nije uspjela. Neka nam naša draga Azra počiva u miru – kazala je Vesna Kečalović.
Nakon Vesne, prisutnima se obratio direktor Kulturnog centra Bihać Alen Zulić .
– Karijeru je radila hrabro i sama. Bila je veliki umjetnik. Da se bavila bilo kojim žanrom, bila bi jednako uspješna. Otišla je kao oni iz holivudskih filmova, živjela je brzo i otišla mlada – rekao je Zulić.
Naglasio je kako je za njega ostala upečatljiva Donnina ljubav prema gradu i ljudima.
– Uvijek je bila tu kad je trebalo. Bila je dobra osoba i to je njena najveća vrlina. Nadam se da se za tebe sprema neki drugi, bolji svijet – poručio je Donni Zulić.
Ado Iftić, osnivač grupe “Kamino Verde”, prisjetio se Donninih početaka dok je bila članica ovog muzičkog sastava. – Svima nam je teško, posebno je teško grupi “Kamino Verde. Otišao nam je još jedan član koji je nezamjenjiv. Da se napravi ovakav talenat, treba najmanje 30 godina. Ljudi pričaju da nas pjevače pamte po našim pjesmama, onda će našu Azru pamtiti dugo vremena. Danas nisam došao da se oprostim od nje, jer se sa prijateljima ne oprašta. Trudit ću se da ubuduće pjevam dosta njenih pjesama, čuvat ću je u srcu i u nekoj će se pjesmi sigurno pojaviti – dodao je Zulić.
Udruženje “Azra” iz Bihaća ime je dobilo upravo po Donninom pravom imenu.
– Nije se moglo drugačije ni nazvati već samo po najperspektivnijoj umjetnici jednog vremena Azri Kolaković. I u bolesti je pokazala da je velika, kroz pjesmu, kroz riječ, kroz knjigu. Svima je bila zvijezda vodilja. Mi se ne opraštamo od nje, ona sa nama ostaje – poručili su iz ovog udruženja.
Šuhret Fazlić, gradonačelnik Bihaća, kazao je kako je ovaj grad ponosan što je imao Donnu.
– Ako pogledate te oči, oblik usta, pogled i poruku koju šalje, vidjet ćete koliku ljepotu isijava iz sebe. To je ono što Bihać krasi i čime se mi ponosimo. Izdigla nas je i izdvojila u oblasti kulture i muzike. Uvijek kad odemo negdje drugdje, ponosimo se reći da je Donna iz Bihaća – kazao je Fazlić.
Komemoracija Donni Ares okončana je njenim riječima napisanim na posljednjoj strani njene knjige “Soba za nikoga”:
“Svi ćemo jednom umrijeti, samo je pitanje hoćemo li svi svoje živote proživjeti? Dok jedni razmišljaju o drugima i tuđe živote žive, drugima život prolazi u strahu šta će neko reći i dok bolesni čekaju konačna izlječenja, ja nisam gubila vrijeme i živjela sam punim plućima u svim uvjetima. Ovdje i sada. Da sam sjedila i čekala da izliječim rak i tek onda nastavim sa životom, nikada ne bih saznala ovo što znam danas. Zašto kad imamo sve nemamo ništa i onda kad izgubimo tek počinjemo voljeti život?”.
