Ogromno vodeno prostranstvo koje se prostire na tri općine u Tuzlanskom kantonu gotovo svake zime dobije ledenu pokoricu koja je ove godine dostigla debljinu veću od pola metra. Nepregledno bijela površina podsjeća na prizore iz dokumentarnih filmova o Antarktiku i teško da odaje ikakve indikacije da se na tom mjestu zapravo nalazi jezero.
Modračko jezero je vještačko, a izgrađeno je početkom šezdesetih godina prošlog vijeka za potrebe tuzlanske termoelektrane. Ispod vodene površine jezera, čija dužina obale iznosi preko 20 kilometara, nekad su se nalazila plodna polja i šume, a stanovništvo se uglavnom bavilo poljoprivredom.
Plavljenjem doline rijeke stanovnici su se povukli u više krajeve, mijenjajući način života u skladu sa industrijalizacijom bivše države.
Stariji mještani naselja uz obalu Modračkog jezera prisjećaju se života prije jezera i koliko je ono iz temelja promijenilo njihov način života.
„Nama je život u velikoj mjeri vezan za Modračko jezero. Ljeti ovaj kraj vrvi od kupača i ribolovaca, a zimi je ovako – okovano ledom, kao da tu nema jezera, gotovo da se možemo prisjetiti kako je nekad bilo“, kaže Zijad Mulaomerović iz Priluka na Modračkom jezeru.
Žrtve leda
Jezero je u prošlosti tokom zimskih mjeseci uzimalo svoj danak. Oni stariji se prisjećaju kako je led na jezeru, pucajući uslijed južnog vjetra, znao prevrtati zaleđene čamce i ribarske kućice, a dešavalo se da tanak led „proguta“ neoprezne prolaznike.
„Ljudi su ranije češće upadali, sjećam se da je jedne godine čovjek prešao sa volovima preko zaleđenog jezera diveći se savršenoj ravnici, a kad je saznao da je ta ravnica ustvari led, nije se smio vratiti istim putem, nego je putovao par sati obalom nazad“, navodi Mulaomerović.
Posljednja žrtva propadanja kroz led je zabilježena ove decenije.
„Prije nekoliko zima, komšija se ledom zaputio preko jezera, malo jugovina puhnula i eto… utopio se čovjek. Mada, on je to učinio na svoju ruku, nije baš ni bilo vrijeme za hodanje po ledu, a bio je i malo popio“, prisjeća se Mulaomerović.
Kada temperatura padne ispod nule i Modračko jezero se pretvori u jednu nepreglednu ravnicu, stanovnici priobalja za takve okolnosti već imaju spreman repertoar aktivnosti.
„Kad je voda, ljudi veslaju il’ plivaju, kad je led, gaze po njemu, uglavnom, život ovdje ne miruje. Na sigurnim dijelovima ljudi se klizaju, oni smjeliji sa sankama prelaze na drugu stranu, nas vremenske prilike ne mogu iznenaditi niti paralizovati“, kaže Almir Čičkušić, iz Šerića na Modračkom jezeru.
Ribarenje na ledu
Pojavom ledenih okova na površini, pojavljuju se ribari entuzijasti koji buše rupe na ledu i postavljaju svoje mreže.
„Sada se ribari umjesto čamcima kreću pješice, i ponesu sebi stolicu na koju će sjesti da čekaju ribu, neki zabace mrežu, neki udicu, i upeca se dobro jer riba ide na rupu, tražeći kisik“, Navodi Čičkušić.
Osim ljubitelja ribolova ima i onih smjelijih koji se usuđuju da preko zaleđenog jezera idu u ilegalnu sječu šume, prevlačeći balvane sa suprotne obale.
„Ovdje ima puno nezaposlenih, ne mogu svi priuštiti drvo za ogrjev, a i od nečega se mora živjeti, ljudi rizikuju svakodnevno. Dok je siguran minus kao ove godine, nema velikog rizika od pucanja leda“, kaže Eldin Kamberović iz Šerića.
Lokalna rijeka Spreča koja se ulijeva u Modračko jezero u tom kraju služi kao indikator nivoa hladnoće. Ne dešava se često da rijeka cijelim tokom zaledi, a kada se to desi, debljina leda na jezeru je uslovno rečeno, sigurna za kretanje ljudi.
Vjetrovi s juga koji donose topliju klimu, istog trenutka započinje otapanje jezera i tada se savjetuje izbjegavanje boravaka u blizini zaleđene vode.
„Kad zapuše jugovina led krene da se topi momentalno, ta kretanja leda su toliko snažna da ruše sve pred sobom. Upravo smo izgubili betonske stubove koji nose mol u našem naselju, a često se desi da led potopi ribarske kućice i uništi čamce koji se u njemu nađu. Sugeriše se izbjegavanje, odnosno, izričito se zabranjuje boravak u blizini jezera kad započne otapanje“, kaže Kamberović.
Istina ispod površine
Nepregledna bijela ravnica načinjena od leda debljine od gotovo jednog metra na pojedinim mjestima se sastavlja sa linijom horizonta. Zimi se stvarna situacija i može sakriti tim idiličnim prizorima, ali kada se voda odledi, otkriva se ruglo i nemar lokalnih industrija koji nemilosrdno zagađuju novonastali prirodni sklad vještačkog jezera.
„Rudnici, površinski kopovi i ilegalna sječa šume pustoše ovaj kraj. Sa jedne strane nas zasipaju kipom (industrijskim otpadom), sa druge strane ispuštaju otpadne vode iz rudnika uglja. Stvarno je žalosno kako neko nema obzira prema prirodi. Nama su ruke svezane jer Modračko jezero ima namjenu prije svega za podršku industrije, tako da je zaštita prirode i životne sredine potpuno marginalizirana. Ovo jezero je objektivno prelijepo, al šta se krije ispod leda, zna biti stvarno žalosno“, kaže Kamberović.
Izvor: Al Jazeera
