Na ravnici u podmajevičkom selu Smiljevci, na sjeveroistoku Bosne i Hercegovine, jedno imanje privlači pažnju prolaznika. Dok na okolnim brundaju traktori i komšije pripremaju zemlju za proljetnu sjetvu, na imanju Gorana Gajića, u velikoj hali, okruženoj uredno podšišanom travom, omanja grupa muškaraca i žena radi na izlijevanju korita za jedrenjak.„Ovako je ovdje već 12. godinu“, kaže nam Goran Gajić, jedan od suvlasnika kompanije Smiljevac Prom, specijalizirane za poliestersko izlijevanjejahti, jedrenjaka i čamaca.
Dok u centralnom dijelu hale radnici „kreiraju“ truplo oveće buduće jahte, Gajić pokazuje jedno već završeno, umotano u prozirnu foliju i spremno za transport u – Austriju.Posao načas ostavlja i njegov kompanjon – Milenko Babić, a kako bi nam zajedno ispričali priču o jahtama koje umjesto uz more, nastaju na bosanskoj livadi.
Zbunjeni seljani
Njih dvojica, inače stolari po zanimanju, kažu da do 1989. godine nisu mogli ni sanjati da bi se jednog dana mogli baviti ovim poslom.„Ja sam 1989. godine otišao u Austriju i tamo se zaposlio u Schochl Yachtbau, kompaniji koja izrađuje poliesterske jahte i čamce brenda Sunbeam. Tamo je već radilo nekoliko ljudi iz ovog kraja i niko od nas nikada se ranije nije bavio tim poslom. Međutim, za taj posao i ne treba neko specifično zanimanje, nego stručna obuka i iskustvo“, počinje priču Milenko.
„Ja čak nisam ni zaljubljenik u jahte“, dodaje Goran i objašnjava kako su on i Milenko, nakon 17-godišnjeg rada u Austriji, gdje su „ispekli“ zanat, odlučili jedan dio proizvodnje pokrenuti i na svojoj zemlji – u Bosni i Hercegovini.
„Ustvari, ta naša kompanija u Austriji, a za koju mi i danas radimo, je 2001. otvorila jedan pogon za poliestersku proizvodnju u Poljskoj. Međutim, skoro sve i jedan proizvod koji su poslali, imao je grešku, pa smo mi otišli u upravu i predložili da taj pogon otvorimo u BiH. I tako smo 2004. ovdje u selu podigli halu“, kaže Goran.
Prisjeća se reakcija seljana kada su počeli pripremati pogon.„Kad sam počeo dizati halu, mislili su da pravim farmu. A kad su vidjeli da je ona malo veća, pričali su: ‘Aha, sigurno pravi neku jako veliku farmu’, međutim, kad sam kazao kako će tu zapravo biti pogon za izlijevanje jahti, onda je nastala zabuna. Tako mi je jedan čiča rekao: ‘Gorane, tebi fali samo veslo u glavu’. Eto, tako je to tada izgledalo“, priča Goran s osmijehom.
Najbolja i najteža godina
Kako god, Gajić i Babić su 2004. godine u Smiljevcima otvorili pogon za poliestersko izlijevanje čamaca od 4,2 i 5,45 metara i jahti od sedam do devet metara dužine. Kažu da u ovom pogonu mogu izlijevati i puno duže i šire jahte, ali da to ne rade zbog problema sa transportom, pa izrađuju samo one koje mogu natovariti u šleper i odvesti u Austriju u matičnu fabriku, gdje se jednostavna poliesterska korita pretvaraju u veleljepne jahte i jedrenjake, ukrašene drvetom, kožom i metalom.
Za proizvodnju Gajić i Babić koriste kalupe koje im dostavlja kompanija iz Austrije, a sirovinu za izlijevanje nabavljaju u Brčkom.„Jahte izlijevamo tako što redamo slojeve rowing tkanine i staklenog mata koje fiksiramo poliesterskom smolom“, objašnjava Goran proces koji pred nama izvodi grupa radnika, a koja nema vremena glave dići od posla.
Posao fiksiranja poliesterskom smolom, kaže, prepušten je ženskom dijelu ekipe, a budući da su one „jako precizne u popunjavanju praznina“ što je neophodno kako plovilo ne bi puštalo vodu.Dok hoda po unutrašnjosti jednog kalupa za luksuznu jahtu, Goran rukama dočarava kako ona izgleda kada se završi: „Evo, ovdje dođe mala kuhinja, ovdje toalet, onda tu ide jedna pregrada, pa se tu stavi krevet, ovdje dođu ormari… ma to vam, kad oni tamo u Austriji sve to dorade, bude k'o bombona“.
Kaže da Smiljevac Prom ne osigurava tržište, već da to isključivo radi matična kompanija u Austriji, odnosno da proizvode onoliko koliko im naruče.„Najbolja nam je bila 2006. godina kada smo izlili 42 jahte. Ali, bilo je i gadnih godina, kao što je bila 2009. Tada je, iako smo imali oficijelne i potpisane narudžbe, koje smo trebali završiti do proljeća, zbog ekonomske krize koja se prelila na Evropu, sve otkazano“, priča Babić.
Jahte otplovile okeanom
Iako, kažu, mnogi smatraju da su oni bogataši koji prave skupe jahte, ističu kako zapravo rade samo poluproizvod od kojeg dobiju desetinu ukupne cijene. Tako za jahtu dužine sedam metara, Smiljevac Prom dobije 4.500 eura, a za jahtu od osam metara – 7.500 eura.„Ovaj poluproizvod Austrijanci mogu naručiti od firmi iz Evrope, ali njihova cijena je duplo skuplja od naše. Međutim, mi smo i ovim zadovoljni, kada nema posla, uvijek ima njiva i lopata“, veli Goran, dodajući kako nijedan njihov proizvod u proteklih 12 godina nije vraćen niti je imao ijednu grešku.
Iako ova kompanija radi veliki i odgovoran posao, ona nema veliki broj zaposlenih. Goran kaže da „posadu“ uglavnom čine članovi porodica Gajić i Babić, te da rijetko pozovu još nekog sa strane da im pomogne.„Malo nas je, ali ipak, jahte čiji je bazni dio nastao na ovoj livadi, plove evropskim morima, a znam sigurno da ih ima i koje su otplovile okeanom. Nama je najvažnije da one sigurno plove i da nema reklamacija. Osim toga, naš rad su prepoznale i neke druge kompanije u BiH, pa smo radili velike popravke na Termoelektrani Ugljevik i presvlačenje bazena poliesterom u Rafineriji nafte Brod”, priča Goran.
Iako za sada ne namjeravaju širiti proizvodnju, na pitanje da li bi bili spremni sami napraviti kompletnu jahtu, spremno kažu: „Bismo, što da ne. Mogli bismo mi to napraviti“.I možda jednog dana, na imanju u Smiljevcima, osvane još jedno čudo, pa se na tek pokošenoj travi podno Majevice ukaže prava pravcata jahta – sve sa drvenom palubom, kožnim namještajem i mesinganim ogradama.
Izvor: Al Jazeera
