Beskućnik Emsud Mešić (63) već punih dvadeset godina živi u neuslovnom kontejneru u blizini gradskog groblja “Humci” u Bihaću.
Kaže da mu je posebno teško ovih dana, jer nigdje ne može zbog snijega i leda koji je okovao cijeli krajolik i zarobio njegov kontejner.
“Sva sreća pa sam ljetos navukao nešto drva, imam šporet i vatru održavam dan i noć. U suprotnom, mislim da bih se smrznuo ovdje, jer su zidovi tanki i napravljeni od lima, tako da hladnoća probija kroz njih”, žali se Mešić.
Ovaj samotnjak kaže da se nikada nije ženio te da ima mnogobrojnu rodbinu koja je, međutim, kako kaže, potpuno zaboravila na njega.
Dodaje da nije naslijedio nikakvu imovinu te da je napušteni kontejner, koji je preuredio za stanovanje, njegov jedini dom.
“Povremeno očistim groblje i ljudi mi udijele milostinju. S tim parama kupim najosnovnije namirnice i tako iz dana u dan. Živim usamljeno, ali sam već navikao na samoću”, kaže drhtavim glasom.
Dodaje da mu trenutno najveće probleme stvara dotrajali krov na kontejneru koji prokišnjava, zbog čega je sve više vlage u unutrašnjosti objekta.
Prije rata u BiH je, kako kaže, radio u preduzeću “Šipad Bina”, koje je usljed neuspješnih privatizacija propalo i već godinama ne radi.
Iako se nalazi na spisku zaposlenih, Mešić poput ostalih radnika danas nema nikakvih prava, ostao je bez zdravstvenog i socijalnog osiguranja te je godinama prepušten na milost i nemilost životnim nedaćama.
