Bajram nisu samo puni stolovi i slavlje, kazala je osamdesetjednogodišnja Emina Pandur iz Blagaja kod Mostara, koja više od sedam desetljeća nije propustila ni jedan post ni odlazak u džamiju kao ni dijeljenje radosti Bajrama sa svojim komšijama.
“Bajram je kruna molitve, posta i duševnog pročišćenja u mjesecu ramazanu, koji ne može biti potpun bez odlaska u džamiju i dijeljenja radosti sa svojim komšijama bilo da su Muslimani, Hrvati, Srbi ili iz reda ostalih“, kazala je Pandur.
Iako su se običaji proslave Bajrama kako kaže osamdesetjednogodišnja Blagajka znatno promijenili u odnosu na ranije, zbog suvremenog načina života pravi smisao najvećeg muslimanskoj praznika nikad se nije promijenio niti će promijeniti.
Prvi put zapostila sa manje od deset godina
“Prije se omladina više skupljala i više se družilo na iftarima, a sada ljudi sve manje imaju vremena jedni za druge. Ali ono što je najvažnije za Bajram, jeste dočekati ga čistog srca i podijeliti radost najprije sa svojom porodicom i sa svojim komšijama“, kaže Pandur.
No, kako pojašnjava prava radost ne može se doživjeti bez poštivanja vjerskih obreda i ramazanskog posta, koji ona nije propustila od svoje desete godine nikada.
“Prvi put sam zapostila kad mi je bilo nešto manje od deset godina i od tada svake godine postim, jer post je najglavniji u islamu“, kaže Pandur.
Navodi kako za post nema prepreke ni izlike.
“Ništa meni vrućine ne utječu, jer ja ne mislim na vrućine, nego se molim i mislim na svoj cilj da ispostim kako treba, jer mi je to od Allaha dž. š. zadatak i ja imam volju da izdržim. Kakvo god da je vrijeme ono je od Boga, bilo da su vrućine, kiša ili hladno i to tako treba gledati“, ističe osamdesetjednogodišnja stanovnica Blagaja.
Ona ne odstupa od pravila ponašanja islamskih običaja, a kako naglašava naslijedila ih je od svoje majke, koja je preminula kad joj je bilo svega 12 godina.
“Bila sam mlada kad mi je majka oboljela, ali je svaki dan sa mnom pričala i govorila mi koliko je vjera važna i koliko je važno živjeti u vjeru. Vazda mi je govorila da ne smijem pobrkati vjeru i da za sretan život moram čuvati namaz, post i ramazan. Ja sam to usvojila i jako sam sretna zbog toga. Zato uvijek ramazan dočekujem spremna i Bajram slavim punim srcem, a tko tu blagodat ne doživi ne zna ništa. A tko to ostavi onda je ostavio i sebe“, ističe Pandur.
Ako nismo za svoje vjere onda nismo za nikoga
U bračnu zajednicu je ušla kad joj je bilo 26 godina i nikada nije imala problema sa suprugom niti s njegovom familijom, jer su svi živjeli po vjerskim običajima. Prije šest godina je ostala bez supruga, ali uz Allaha dž.š., porodicu i prijatelje kako kaže, smrt voljene osobe se lakše preživi.
Stoga svojim životnim uspjehom smatra činjenicu da je dva sina koji imaju svoje obitelji s njim odgojila u vjeri. Jedan živi u Blagaju, a drugi je u Americi, ali kako tvrdi obojica poste.
“Sin iz Amerike mi nije mogao doći sada, ali svaki dan se čujemo i u srcu smo skupa. To je ona prava radost i ona prava vrijednost, biti uz svoju porodicu i čuvati jedni druge, kao i komšije s kojima dijelimo život“, ističe Pandur.
Ako se uz post kako kaže drži pravila islama da se ne ogovara nitko, da se ne misli ružno o nikome, i da se sa svakim fino ophodi i na nikoga ne ljuti, onda nema razloga da se ne bude zadovoljan na ovome svijetu. Smatra da te vrijednosti uz Islam propovijedaju i druge vjere.
“Ako nismo u vjeri, ako nismo za svoje vjere onda nismo za nikoga. Ako nismo za Allaha dž.š., onda nismo ni za druge vjere ni za ljude, jer tko drži do svoje vjere drži i do drugoga“, kaže Pandur.
Ona je uvjerena kad bi svi prakticirali vjeru kako treba, da na zemlji ne bi bilo ratova ni drugih problema.
Izvor: anadolija
