Njemačkoj nedostaju radnici raznih profila. Zdravstvu su potrebni doktori, medicinski tehničari, ali i njegovatelji. Oni koji su iz BiH došli u Njemačku, sumiraju rezultate nakon godinu dana boravka i rada.
Vremena kada se u njemačkoj na oglas za radno mjesto u bolnici javljalo po nekoliko stotina kandidata su prošla. 58 posto bolnica u Njemačkoj je 2013. godine imalo problema sa manjkom stručne radne snage. Traženje odgovarajuće osobe je u prosjeku trajalo 167 dana, javlja “Deutsche Welle“.
Znatno manje je čekala Emina Fajković iz Gradiške da joj iz njemačke Ambasade u Sarajevu pošalju pozitivan odgovor za rad u Njemačkoj. Emina je jedna od nekoliko stotina njegovateljica i njegovatelja, koji su nakon potpisivanja dogovora između BiH i Njemačke u aprilu 2013. godine o zapošljavanju njegovatelja, okrenuli leđa BiH i bolje sutra potražili u najrazvijenijoj zemlji Evrope.
“Moja sreća je da sam od 2005. do 2009. godine boravila u Njemačkoj gdje sam radila kao dadilja. Za to sam vrijeme naučila jezik što mi je, za razliku od ostalih koji iz BiH žele raditi kao njegovatelji, velika prednost. Kada sam čula da su BiH i Njemačka potpisale dogovor o zapošljavanju njegovatelja, odmah sam se javila u St. Vincenz Haus u Kölnu i pitala da li mogu raditi“, kaže Emina.
“Emina, nećeš valjda stati na pola puta”
Emina je za vrijeme boravka u Njemačkoj između 2005. i 2009. godine mjesec dana dobrovoljno radila u jednom domu za stara i iznemogla lica. “To mi je dosta pomoglo“, kaže Emina dok sjedimo u dvorištu Doma za stara i iznemogla lica St. Vincenz Haus u Kölnu. “Trenutno ovdje radim i istovremeno se školujem. Došla sam do pola puta. Još godinu i po i dobit ću diplomu da sam i zvanično njegovatelj, a do tada moram stisnuti zube.”
Emina mora stisnuti zube i izdržati mnogo toga: naporan i težak rad, odricanje …. “Posao nije lak. Dnevno se brinem o više osoba kojima je potrebna pomoć. Zamislite samo da s njima moram obaviti sve ono što jedna osoba radi sama: umivanje, spremanje, češljanje, objedovanje i tome slično. S obzirom da se ponekad radi o nepokretnim osobama s malo više kilograma, zatražim pomoć muških kolega“, priča Emina.
Iako u očima pojedinaca, posebno onih u zemljama odakle njegovatelji dolaze u Njemačku, oni zarađuju mnogo novca, iskustva su sasvim drugačija. “Ne bih govorila o visini ličnog dohotka, ali ću samo reći da ponekad on nije dovoljan za pokrivanje svih troškova. Kada nisam na poslu ili u školi, radim dodatne poslove kako bih zaradila za život. Obično su to poslovi dadilje. Nadam se da ću nakon završene škole moći solidno živjeti od svog posla“, kaže Emina i dodaje: “Teško je. Ponekad sebi kažem ‘sada je dosta’. Također se zapitam ‘dokle ovako?’ Čovjek zapadne u krizu. Ponestane mu snage. Međutim, uvijek na neki način, bar je do sada bilo tako, ohrabri me cilj koji imam pred sobom. Tada sebi kažem: ‘Emina, nećeš valjda stati na pola puta’?”
“Budite spremni na velike žrtve”
Njemačko udruženje organizacija i preduzeća za pružanje socijalnih usluga procjenjuje da će u Njemačkoj do 2020. godine biti 220.000 osoba kojim će biti potrebna njega. Njemačka vlada je prije nekoliko godina pokrenula inicijativu zapošljavanja njegovatelja iz zemalja poput BiH, Srbije, Filipina, Španije, Italije, Portugala ili Tunisa. Njihov broj se u protekle dvije godine sa 15.000 povećao na 21.000. Veliki broj mladih sa završenom medicinskom školom u BiH je također zainteresovan za rad u Njemačkoj.
“Razumijem mlade u BiH. Do skoro sam živjela u toj zemlji. Znam kako je. Ovdje nema svakodnevnih izlazaka na kafu. Svima onima koji planiraju napustiti BiH i naprimjer raditi kao njegovatelj u Njemačkoj, poručujem neka dobro razmisle i neka budu spremni na velika odricanja i žrtvovanja. Ovdje nije sve tako kako drugi govore. Moji prijatelji znaju kroz šta sve prolazim. Ali, drugi misle da sam uspjela jer sam napustila BiH“, kaže Emina Fajković i dodaje: “Činjenica je da sam napustila tu zemlju, ali joj se opet rado vraćam. Redovno održavam kontakt s prijateljima i naravno roditeljima koji mi pružaju veliku podršku koja me, iskrena da budem, dosta ohrabruje.”
“Ovdje sam dobro prihvaćena, kako na poslu tako i u školi. Imam prijatelje iz cijelog svijeta i ne mogu reći da me posmatraju kao stranca. Naprimjer imam kolege iz Španije koji su došli preko jedne crkvene organizacije. Ona im čak pomaže i u pronalasku stana ili ako zapadnu u finansijske probleme. Ovdje imam jednog kolegu koji je također iz BiH. Za razliku od kolega iz Španije, i on je kao i ja: o sebi se brinemo – sami“, kaže Emina.
