Kada se putovanja pretvore u nešto više od hobija, rodi se priča poput one koju ima Robert Dacešin. U razgovoru za Forbes BiH, ovaj Banjalučanin dijeli svoj pogled na svijet koji je proširio kroz brojna putovanja i iskustva. Robert, poznat kao putopisac i istraživač svjetskih kultura, svoju strast za putovanjima usmjerio je u karijeru koja briše granice i spaja ljude. Od teniskih terena do ulica dalekih gradova, Dacešinova putovanja su mješavina avantura, nezgoda, novih saznanja, ali i prijateljstava. Njegova putovanja svjedoče želji za istraživanjem i promocijom ljepota Bosne i Hercegovine. Robert je, kaže, od malena težio ka novim horizontima i nepoznatim destinacijama. Njegov prvi susret s avanturom bilo je porodično putovanje u Tursku koje je potpuno promijenilo njegov pogled na svijet. Ovo iskustvo probudilo je njegovu želju za daljim putovanjima i otkrivanjem novih kultura. Kada se putovanja pretvore u nešto više od hobija, rodi se priča poput one koju ima Robert Dacešin. U razgovoru za Forbes BiH, ovaj Banjalučanin dijeli svoj pogled na svijet koji je proširio kroz brojna putovanja i iskustva. Robert, poznat kao putopisac i istraživač svjetskih kultura, svoju strast za putovanjima usmjerio je u karijeru koja briše granice i spaja ljude. Od teniskih terena do ulica dalekih gradova, Dacešinova putovanja su mješavina avantura, nezgoda, novih saznanja, ali i prijateljstava. Njegova putovanja svjedoče želji za istraživanjem i promocijom ljepota Bosne i Hercegovine. Robert je, kaže, od malena težio ka novim horizontima i nepoznatim destinacijama. Njegov prvi susret s avanturom bilo je porodično putovanje u Tursku koje je potpuno promijenilo njegov pogled na svijet. Ovo iskustvo probudilo je njegovu želju za daljim putovanjima i otkrivanjem novih kultura. Osim što je strastveni putnik, Dacešin je i talentovani poliglot i teniski sudija. Njegova ljubav prema tenisu otvorila mu je vrata svjetskih takmičenja. Ta iskustva, zajedno s njegovim putovanjima, oblikovala su ga u osobu koja ne samo da cijeni ljepotu svijeta oko sebe, već i aktivno radi na promociji svoje rodne Bosne i Hercegovine kao turističke destinacije. U svom putopisnom blogu
“RIO priče sa putovanja”, Robert nastoji da podijeli svoje bogato iskustvo i savjete za putovanja, dokazujući da su putovanja dostupna svima koji su spremni za avanturu. Njegov nedavni video, koji promoviše Bosnu i Hercegovinu kao vodeću turističku destinaciju, osvojio je priznanje na međunarodnom nivou, potvrđujući njegovu ulogu kao ambasadora svoje zemlje.
Šta ga je inspirisalo da postane svjetski putnik?
Kada Robert Dacešin govori o svojim putovanjima, ne govori samo o destinacijama nego govori o putovanju kao načinu života. “Putovanje nije samo o otkrivanju novih mjesta, već o otkrivanju novog pogleda na život”, rekao je Dacešin u razgovoru za Forbes BiH. Strast koju Robert ima prema putovanjima predstavlja kombinaciju njegove radoznalosti, ali i naklonosti avanturama i širenjem vidika. „Ja sam kao dijete gledao emisiju koja se ovdje kod nas puštala u Banjaluci, a zvala se „Svet na dlanu“ Slobodana Mićića. On je kasnije u životu osnovao poznatu turističku agenciju Kon tiki. Bio je jedan od najvećih putnika na našim prostorima. Obišao je oko 180 zemalja i, nažalost, umro je prije dvije godine.“ „Ta emisija je bila moj prozor u svijet jer mi nismo nigdje mogli putovati, iz ekonomskih razloga, ali i zbog viza. Gledajući da neko putuje u Namibiju, Zimbabve, Brazil je, u neku ruku, bilo nadrealno i nešto što nikada nećeš moći uraditi“, kaže on.
Slobodan Mićić je obišao 180 zemalja, a koliko je obišao Robert Dacešin?
“Ja sam obišao 97 zemalja tako da sam na nekih pola puta od toga. Prije nekih godinu, dvije sam našao podatak koji kaže da je više ljudi bilo u svemiru nego što su obišli cijeli svijet. Negdje oko 300 ljudi je obišlo sve zemlje svijeta. Ja bih baš volio da budem prvi Bosanac koji je obišao cijeli svijet“, kaže on. Iako ima ambiciju da posjeti nove zemlje svake godine, njegov primarni cilj je promocija Bosne i Hercegovine. “Mnogo ljudi putuje, ali malo se zna o Bosni”, rekao je. “Vjerujem da naši videi mogu probuditi interesovanje za našu zemlju. Turisti će ih vidjeti, doći će ovdje, trošiti svoj novac i na taj način doprinijeti lokalnoj ekonomiji.” Dacešin se ponosi svojim radom na promociji Bosne i Hercegovine. “Naša misija je snimanje videa koji će promovisati našu zemlju na svjetskom nivou”, objasnio je. Njegova videa o Bosni su osvojila nagrade na međunarodnim festivalima u Japanu, Brazilu, Južnoafričkoj Republici, Njemačkoj, Španiji, Portugalu, Los Angelesu, i drugim mjestima. “Kroz moje videe, želim pokazati stvarne ljepote Bosne i Hercegovine svijetu”, dodao je Dacešin. On provodi dosta vremena razmišljajući i planirajući svoje projekte, teži da njegovi radovi budu inovativni i kreativni, što je ključno za njegov doprinos razvoju turizma i kulture u Bosni i Hercegovini.
Diplomatski pasoš
Nedavno, Robert Dacešin je dobio diplomatski pasoš, što je velika promjena za njega kao putnika. “Nikada nisam vjerovao da će neko poput mene, ko nije funkcioner, dobiti diplomatski pasoš.” Ovo priznanje, koje mu je dodijeljeno zbog njegovog doprinosa u promociji Bosne i Hercegovine, iznenadilo ga je, budući da se, kako kaže, uopće na bavi politikom, niti čak zna imena ministara. Dacešin je objasnio kako je dobijanje viza mukotrpan proces za državljane Bosne i Hercegovine, posebno zbog ograničenih diplomatskih odnosa zemlje. Istakao je probleme sa kojima se suočavaju Bosanci i Hercegovci prilikom putovanja, poput složenih viza i ograničenog pristupa ambasadama u stranim zemljama. „Na primjer, zaključno s ovom godinom, u obje Amerike, Sjevernoj i Južnoj, imate dvije ambasade BiH, u Americi i Kanadi. Ukoliko se nekome, ne daj Bože, nešto desi u Argentini ili Peruu ili Ekvadoru, njima je ona u SAD-u najbliža, a to je prilično daleko. Iz tih nekih razloga, ja odbijam da idem na neke destinacije jer su vize mnogo kompilikovane. Evo banalna stvar, ako neko naš hoće da ode u Peru mora prvo da ode u Rumuniju, plati vizu, sačeka da je dobije, a kako tek da dođe tamo? Nema ni letova i onda nam se ne ide jer je previše komplikovano,“ objasnio je Robert. “Diplomatski pasoš olakšava dobijanje viza i čini proces bržim i jednostavnijim”, rekao je naglašavajući kako će mu ovo značajno pomoći u njegovim budućim putovanjima. Ovaj korak ne samo da olakšava njegova putovanja već i potvrđuje njegovu ulogu kao važnog promotora Bosne i Hercegovine u svijetu.
Ljubav prema Rio de Janeiru
Robert Dacešin, u razgovoru za Forbes BiH, podijelio je svoje dojmove o nekim od najupečatljivijih lokacija koje je posjetio na svojim putovanjima. “Pola godine sam na putu, a ostatak vremena provodim kod kuće ili negdje putujem po Bosni”, rekao je. Jedno od mjesta koje mu je posebno priraslo srcu je Rio de Janeiro. “To je grad koji je mnogo više od onoga kako ga zamišljamo kroz TV. Nije samo statua Isusa, plaže i karneval”, objasnio je Dacešin, kazavši da je to jedno od mjesta kojem se uvijek vrlo rado vraća. Kazao je da priča portugalski, te s zbog toga lako snalazi kad otputuje u Brazil, ali također ima ljubav prema latino klimi. „Ovo će vas iznenaditi, ali moje je mišljenje da je Južna Amerika, posebno Kolumbija ili Brazil, dosta slična Bosni i Hercegovini u smislu načina života. Nekako je standard vrlo sličan, plate su tu negdje i ljudi imaju iste potrebe i navike. Neko naš će se puno prije prilagoditi, koliko god to sad ludo zvučalo, Kolumbiji, Argentini, Brazilu, nego Njemačkoj ili Švicarskoj. Energijom nam je bliži narod“, kazao je on. Osim toga, izrazio je posebnu naklonost prema jugoistočnoj Aziji kao destinaciji za putnike koji prvi put idu na dalja putovanja, hvaleći ljepote i pristupačnost zemalja poput Tajlanda i Vijetnama. „Prosječna osoba, ako putuje negdje dalje, možda je druga najbolja destinacija za nas iz BiH jugoistočna Azija. Ako mogu dati savjet za neko dalje putovanje, a ko nije bio na nekoj daljoj destinaciji, između Tajlanda i Vijetnama i zemalja u tom dijelu svijeta nećete fuliti jer su zemlje dosta lijepe, a cijene su jako pristupačne“, objasnio je Robert.
Zbog putovanja više cijeni svoju domovinu
Robert Dacešin je iskreno govorio o svom odnosu prema Bosni i Hercegovini i kako se taj odnos promijenio tokom godina. “Kao mladić, nisam volio svoju zemlju. To je uglavnom bilo zbog negativnih stavova koje sam čuo oko sebe, od medija do okruženja, i što nisam bio svjestan svega šta Bosna i Hercegovina ima da ponudi”, priznao je Dacešin. Putovanja su mu pomogla da promijeni percepciju o svojoj domovini. “Ja sam ustvari doživio kontra efekat od onog standardnog kad ljudi kažu da kad putuju negdje shvate nedostatke svoje zemlje. Putujući, shvatio sam koliko sam bio u zabludi. Upoznavanje s različitim kulturama i ljudima otvorilo mi je oči i pomoglo mi da bolje razumijem i cijenim svoju zemlju”, rekao je. Njegova promjena mišljenja o Bosni i Hercegovini bila je postepena, ali duboka.
“Putovanja su me naučila cijeniti to što imamo kod kuće.” Dacešin je posebno naglasio kako su ga putovanja naučila da ne vjeruje svemu što čuje ili vidi na televiziji. “Mediji često prikazuju negativnu sliku, ali stvarnost je često drugačija”, istakao je. “Na primjer, dok sam bio na Barbadosu prošle godine, shvatio sam da neke stvari koje smatramo običnim u Bosni, poput besplatnog pristupa pećinama, kod njih smo platili ulazak u običnu pećinu 50 dolara.”
Ovaj putopisac također je spomenuo kako je njegov boravak u inostranstvu uticao na njegovu percepciju života u Bosni i Hercegovini. “Ponekad je tek kada odete negdje drugdje da shvatite koliko je vaša zemlja zapravo lijepa i bogata, bez obzira na političke ili ekonomske izazove s kojima se suočava”, zaključio je. „Evo banalan primjer. Puno mojih drugara živi u Americi. Meni je jako žao jer smo mi izgubili prijateljstvo koje je trajalo godinama, ali koliko god da je Amerika ‘wow’ u puno stvari, imaju problem sigurnosti. U puno gradova postoji dijelovi kojima je se nesgiruno kretati što je kod nas nezamislisvo. Naše zdravstvo možda kvalitetom nije najbolje, ali prosječni Ameirkanac plaća 10 hiljada dolara godišnje ne neki, hajmo reći, osnovni paket zdravstvenog osiguranja,“ kazao je Robert.
Najgore iskustvo s putovanja – Kirgistan
Upitali smo ga koje je najgore iskustvo s njegovih putovanja. “Svake godine na nekoj dalekoj destinaciji doživim trovanje stomaka”, rekao je on kroz smijeh. Ovo je posebno frustrirajuće, kaže, jer uživa u isprobavanju lokalne hrane i ne pazi ni gdje jede, ni šta jede. Opisao je specifičan incident koji se dogodio prije dvije godine u udaljenom selu u Kirgistanu. “Bio sam u selu gdje nema ništa. Isprobao sam nekoliko stvari koje moji saputnici nisu, i očigledno mi nešto nije odgovaralo”, objasnio je Dacešin. Njegovo stanje se pogoršalo tokom planiranog pješačenja, što je rezultiralo posjetom lokalnoj bolnici. “Najbliži doktor bio je udaljen 150 kilometara. Bolnica je izgledala kao što su kod nas bolnice izgledale 1970-ih, ali su ljudi bili divni i pružili su mi potrebnu pomoć”, prisjeća se. Iako je to bilo teško iskustvo, Dacešin ga danas opisuje s određenim simpatijama, prepoznajući da su takvi trenuci dio avanturističkog duha putovanja.
Rentao Japanca da se dere na njega
Robert Dacešin je podijelio s Forbesom BiH svoje fascinaciju jedinstvenim običajima i tradicijama koje je otkrio tokom svojih putovanja, posebno ističući iskustvo u Japanu. “Japan je vrlo specifičan”, rekao je. Tokom boravka u Japanu, Dacešin je snimio niz videa, od kojih su tri bila posvećena neobičnoj praksi ‘rentanja’ ljudi. “U Japanu je normalno ‘rentati’ ljude. Rentao sam djevojku, porodicu, pa čak i osobu koja se dere na mene”, objasnio je. „Isprva sam pitao zašto bih želio rentati nekog da se dere na mene. Onda su mi rekla da Japanac kad je šef on to ne želi da bude, on hoće da ga tjeraju da radi još. Naši ljudi neće da im se niko zamjera, da im niko govore da ne valja kako rade, a ti ljudi žele da im govore šta ne valja. Skroz je drugačiji mentalni sklop“, kazao je on. Osim toga je rentao i „brata“. „Mi smo tako rentali porodicu gdje je taj moj iznajmljeni brat radio deset godina kao „brat za iznajmiti“. Zamislite koliko posla ima kad on živi od toga deset godina. Vrlo je bizarno, ali i zanimljivo. Skroz neku drugu percepciju kulture dobijete“, rekao je Robert. Dacešin je također istaknuo važnost interakcije s lokalnim stanovništvom tokom putovanja. “Najbolje je uvijek naći neku osobu koja je lokalac i provesti vrijeme s njim”, savjetovao je. Kroz svoja putovanja, primio je goste iz više od 25 zemalja, dijeleći s njima lokalne zanimljivosti i kulturu Bosne i Hercegovine. “Ti lokalni trenuci su ono što najviše doprinosi doživljaju zemlje. Sigurno ću im ja reći gdje su najbolji ćevapi ili šta je vrijedno posjete”, zaključio je Dacešin.
O Kubi
Upitan da li ima neka zemlja koja je ostavila loš utisak na njega i u koju se ne bi želio vratiti, Robert je istaknuo da je veoma pozitivne prirode i da u svemu vidi neko dobro. „Naravno negdje je bolje negdje lošije. Negdje se osjećaš ljepše, negdje ne. Postoje zemlje koje meni nisu legle, ali to su iz nekih mojih ličnih razloga što uopće ne znači da je zemlja loša. Postoji jedna zemlja koju ljudi vrlo pogrešno percipiraju. Meni je jedna od dražih, ali mislim da naši ljudi previše idealizuju i život i sistem tamo, a to je Kuba,“ objasnio je on. U svojim opažanjima o Kubi, istakao je nekoliko značajnih ekonomskih i socijalnih aspekata koji karakterišu ovu zemlju. Posebno je naglasio da je Kuba jedna od zemalja s najnižim platama u svijetu, gdje prosječna mjesečna zarada iznosi samo 20 dolara. Također je spomenuo da su u Kubi privatni biznisi ograničeni, s izuzetkom taksista, koji zarađuju više nego, recimo, ljekari. Dacešin je takođe ukazao na ograničenja u pogledu ljudskih prava i dostupnosti interneta u Kubi. Kazao je da se za sat vremena interneta, koji je vrlo spor, plaća četiri dolara, što je značajno ograničenje za digitalnu komunikaciju i rad. „Ako se vaš posao zasniva na internetu i digitali, nećete ga moći raditi s Kube.“ Ovi uslovi u Kubi, prema njegovim riječima, predstavljaju značajne izazove za stanovništvo i razlikuju se od onoga na što su ljudi navikli u većini drugih dijelova svijeta.
Međutim, naglasio je da je idealan trenutak da je naši turisti sada posjete jer se Kuba trenutno nalazi na prekretnici. „Prije 15 godina Kubanci nisu vidjeli kako žive stranci, sada više nisu toliko izolovani, nisu više sretni s platom od 20 dolara. Ono što je još specifično za Kubu je što recimo imaju više ljekara po glavi stanovnika od bilo koje druge zemlje na svijetu, a plate ljekara su 50 dolara mjesečno. Pitaš ljude zašto studiraju tako težak fakultet za tako male plate, oni kažu da oni to jednostavno vole. Kuba ima toliko lijekova i unikatnih metoda liječenja, ali jednostavno je politika sistema dovela do siromaštva“, kazao je on.
Volio bih putovati s Novakom Đokovićem i Davidom Attenbouroghom
Na kraju intervjua s Forbesom BiH, Robert Dacešin je upitan s kojom bi poznatom osobom najviše volio putovati. Na to je odgovorio: “Zbog njegovih životnih stavova, Novak Đoković mi je nekako najdraži.” Dacešin cijeni Đokovićev uticaj i svestranost. Također, izrazio je divljenje prema Davidu Attenboroughu, čuvenom britanskom autoru i TV voditelju. “Pročitao sam sve njegove knjige i gledao brojne njegove emisije. On je mnogo toga uradio za planetu u smislu podizanja svijesti o ekologiji”, rekao je Dacešin. Dodao je da bi volio slijediti Attenboroughov primjer u podizanju svijesti o važnosti očuvanja planete. „Kad živiš Bosni, nije ti baš briga o planeti prva na spisku prioriteta. On je uspio da me osvijesti u tom smislu. Volio bih da i ja tako nešto mogu uraditi, da moja ostavština bude mijenjanje svijesti ljudi i pozitivne životne vrijednosti“, zaključio je bh. putopisac Robert Dacešin u razgovoru za Forbes BiH.
Kada Robert Dacešin govori o svojim putovanjima, ne govori samo o destinacijama nego govori o putovanju kao načinu života. “Putovanje nije samo o otkrivanju novih mjesta, već o otkrivanju novog pogleda na život”, rekao je Dacešin u razgovoru za Forbes BiH. Strast koju Robert ima prema putovanjima predstavlja kombinaciju njegove radoznalosti, ali i naklonosti avanturama i širenjem vidika. „Ja sam kao dijete gledao emisiju koja se ovdje kod nas puštala u Banjaluci, a zvala se „Svet na dlanu“ Slobodana Mićića. On je kasnije u životu osnovao poznatu turističku agenciju Kon tiki. Bio je jedan od najvećih putnika na našim prostorima. Obišao je oko 180 zemalja i, nažalost, umro je prije dvije godine.“ „Ta emisija je bila moj prozor u svijet jer mi nismo nigdje mogli putovati, iz ekonomskih razloga, ali i zbog viza. Gledajući da neko putuje u Namibiju, Zimbabve, Brazil je, u neku ruku, bilo nadrealno i nešto što nikada nećeš moći uraditi“, kaže on. 
“Ja sam obišao 97 zemalja tako da sam na nekih pola puta od toga. Prije nekih godinu, dvije sam našao podatak koji kaže da je više ljudi bilo u svemiru nego što su obišli cijeli svijet. Negdje oko 300 ljudi je obišlo sve zemlje svijeta. Ja bih baš volio da budem prvi Bosanac koji je obišao cijeli svijet“, kaže on. Iako ima ambiciju da posjeti nove zemlje svake godine, njegov primarni cilj je promocija Bosne i Hercegovine. “Mnogo ljudi putuje, ali malo se zna o Bosni”, rekao je. “Vjerujem da naši videi mogu probuditi interesovanje za našu zemlju. Turisti će ih vidjeti, doći će ovdje, trošiti svoj novac i na taj način doprinijeti lokalnoj ekonomiji.” Dacešin se ponosi svojim radom na promociji Bosne i Hercegovine. “Naša misija je snimanje videa koji će promovisati našu zemlju na svjetskom nivou”, objasnio je. Njegova videa o Bosni su osvojila nagrade na međunarodnim festivalima u Japanu, Brazilu, Južnoafričkoj Republici, Njemačkoj, Španiji, Portugalu, Los Angelesu, i drugim mjestima. “Kroz moje videe, želim pokazati stvarne ljepote Bosne i Hercegovine svijetu”, dodao je Dacešin. On provodi dosta vremena razmišljajući i planirajući svoje projekte, teži da njegovi radovi budu inovativni i kreativni, što je ključno za njegov doprinos razvoju turizma i kulture u Bosni i Hercegovini. 
Nedavno, Robert Dacešin je dobio diplomatski pasoš, što je velika promjena za njega kao putnika. “Nikada nisam vjerovao da će neko poput mene, ko nije funkcioner, dobiti diplomatski pasoš.” Ovo priznanje, koje mu je dodijeljeno zbog njegovog doprinosa u promociji Bosne i Hercegovine, iznenadilo ga je, budući da se, kako kaže, uopće na bavi politikom, niti čak zna imena ministara. Dacešin je objasnio kako je dobijanje viza mukotrpan proces za državljane Bosne i Hercegovine, posebno zbog ograničenih diplomatskih odnosa zemlje. Istakao je probleme sa kojima se suočavaju Bosanci i Hercegovci prilikom putovanja, poput složenih viza i ograničenog pristupa ambasadama u stranim zemljama. „Na primjer, zaključno s ovom godinom, u obje Amerike, Sjevernoj i Južnoj, imate dvije ambasade BiH, u Americi i Kanadi. Ukoliko se nekome, ne daj Bože, nešto desi u Argentini ili Peruu ili Ekvadoru, njima je ona u SAD-u najbliža, a to je prilično daleko. Iz tih nekih razloga, ja odbijam da idem na neke destinacije jer su vize mnogo kompilikovane. Evo banalna stvar, ako neko naš hoće da ode u Peru mora prvo da ode u Rumuniju, plati vizu, sačeka da je dobije, a kako tek da dođe tamo? Nema ni letova i onda nam se ne ide jer je previše komplikovano,“ objasnio je Robert. “Diplomatski pasoš olakšava dobijanje viza i čini proces bržim i jednostavnijim”, rekao je naglašavajući kako će mu ovo značajno pomoći u njegovim budućim putovanjima. Ovaj korak ne samo da olakšava njegova putovanja već i potvrđuje njegovu ulogu kao važnog promotora Bosne i Hercegovine u svijetu. 
Robert Dacešin, u razgovoru za Forbes BiH, podijelio je svoje dojmove o nekim od najupečatljivijih lokacija koje je posjetio na svojim putovanjima. “Pola godine sam na putu, a ostatak vremena provodim kod kuće ili negdje putujem po Bosni”, rekao je. Jedno od mjesta koje mu je posebno priraslo srcu je Rio de Janeiro. “To je grad koji je mnogo više od onoga kako ga zamišljamo kroz TV. Nije samo statua Isusa, plaže i karneval”, objasnio je Dacešin, kazavši da je to jedno od mjesta kojem se uvijek vrlo rado vraća. Kazao je da priča portugalski, te s zbog toga lako snalazi kad otputuje u Brazil, ali također ima ljubav prema latino klimi. „Ovo će vas iznenaditi, ali moje je mišljenje da je Južna Amerika, posebno Kolumbija ili Brazil, dosta slična Bosni i Hercegovini u smislu načina života. Nekako je standard vrlo sličan, plate su tu negdje i ljudi imaju iste potrebe i navike. Neko naš će se puno prije prilagoditi, koliko god to sad ludo zvučalo, Kolumbiji, Argentini, Brazilu, nego Njemačkoj ili Švicarskoj. Energijom nam je bliži narod“, kazao je on. Osim toga, izrazio je posebnu naklonost prema jugoistočnoj Aziji kao destinaciji za putnike koji prvi put idu na dalja putovanja, hvaleći ljepote i pristupačnost zemalja poput Tajlanda i Vijetnama. „Prosječna osoba, ako putuje negdje dalje, možda je druga najbolja destinacija za nas iz BiH jugoistočna Azija. Ako mogu dati savjet za neko dalje putovanje, a ko nije bio na nekoj daljoj destinaciji, između Tajlanda i Vijetnama i zemalja u tom dijelu svijeta nećete fuliti jer su zemlje dosta lijepe, a cijene su jako pristupačne“, objasnio je Robert. 
Robert Dacešin je iskreno govorio o svom odnosu prema Bosni i Hercegovini i kako se taj odnos promijenio tokom godina. “Kao mladić, nisam volio svoju zemlju. To je uglavnom bilo zbog negativnih stavova koje sam čuo oko sebe, od medija do okruženja, i što nisam bio svjestan svega šta Bosna i Hercegovina ima da ponudi”, priznao je Dacešin. Putovanja su mu pomogla da promijeni percepciju o svojoj domovini. “Ja sam ustvari doživio kontra efekat od onog standardnog kad ljudi kažu da kad putuju negdje shvate nedostatke svoje zemlje. Putujući, shvatio sam koliko sam bio u zabludi. Upoznavanje s različitim kulturama i ljudima otvorilo mi je oči i pomoglo mi da bolje razumijem i cijenim svoju zemlju”, rekao je. Njegova promjena mišljenja o Bosni i Hercegovini bila je postepena, ali duboka. “Putovanja su me naučila cijeniti to što imamo kod kuće.” Dacešin je posebno naglasio kako su ga putovanja naučila da ne vjeruje svemu što čuje ili vidi na televiziji. “Mediji često prikazuju negativnu sliku, ali stvarnost je često drugačija”, istakao je. “Na primjer, dok sam bio na Barbadosu prošle godine, shvatio sam da neke stvari koje smatramo običnim u Bosni, poput besplatnog pristupa pećinama, kod njih smo platili ulazak u običnu pećinu 50 dolara.” 
Ovaj putopisac također je spomenuo kako je njegov boravak u inostranstvu uticao na njegovu percepciju života u Bosni i Hercegovini. “Ponekad je tek kada odete negdje drugdje da shvatite koliko je vaša zemlja zapravo lijepa i bogata, bez obzira na političke ili ekonomske izazove s kojima se suočava”, zaključio je. „Evo banalan primjer. Puno mojih drugara živi u Americi. Meni je jako žao jer smo mi izgubili prijateljstvo koje je trajalo godinama, ali koliko god da je Amerika ‘wow’ u puno stvari, imaju problem sigurnosti. U puno gradova postoji dijelovi kojima je se nesgiruno kretati što je kod nas nezamislisvo. Naše zdravstvo možda kvalitetom nije najbolje, ali prosječni Ameirkanac plaća 10 hiljada dolara godišnje ne neki, hajmo reći, osnovni paket zdravstvenog osiguranja,“ kazao je Robert. 
Robert Dacešin je podijelio s Forbesom BiH svoje fascinaciju jedinstvenim običajima i tradicijama koje je otkrio tokom svojih putovanja, posebno ističući iskustvo u Japanu. “Japan je vrlo specifičan”, rekao je. Tokom boravka u Japanu, Dacešin je snimio niz videa, od kojih su tri bila posvećena neobičnoj praksi ‘rentanja’ ljudi. “U Japanu je normalno ‘rentati’ ljude. Rentao sam djevojku, porodicu, pa čak i osobu koja se dere na mene”, objasnio je. „Isprva sam pitao zašto bih želio rentati nekog da se dere na mene. Onda su mi rekla da Japanac kad je šef on to ne želi da bude, on hoće da ga tjeraju da radi još. Naši ljudi neće da im se niko zamjera, da im niko govore da ne valja kako rade, a ti ljudi žele da im govore šta ne valja. Skroz je drugačiji mentalni sklop“, kazao je on. Osim toga je rentao i „brata“. „Mi smo tako rentali porodicu gdje je taj moj iznajmljeni brat radio deset godina kao „brat za iznajmiti“. Zamislite koliko posla ima kad on živi od toga deset godina. Vrlo je bizarno, ali i zanimljivo. Skroz neku drugu percepciju kulture dobijete“, rekao je Robert. Dacešin je također istaknuo važnost interakcije s lokalnim stanovništvom tokom putovanja. “Najbolje je uvijek naći neku osobu koja je lokalac i provesti vrijeme s njim”, savjetovao je. Kroz svoja putovanja, primio je goste iz više od 25 zemalja, dijeleći s njima lokalne zanimljivosti i kulturu Bosne i Hercegovine. “Ti lokalni trenuci su ono što najviše doprinosi doživljaju zemlje. Sigurno ću im ja reći gdje su najbolji ćevapi ili šta je vrijedno posjete”, zaključio je Dacešin. 
Upitan da li ima neka zemlja koja je ostavila loš utisak na njega i u koju se ne bi želio vratiti, Robert je istaknuo da je veoma pozitivne prirode i da u svemu vidi neko dobro. „Naravno negdje je bolje negdje lošije. Negdje se osjećaš ljepše, negdje ne. Postoje zemlje koje meni nisu legle, ali to su iz nekih mojih ličnih razloga što uopće ne znači da je zemlja loša. Postoji jedna zemlja koju ljudi vrlo pogrešno percipiraju. Meni je jedna od dražih, ali mislim da naši ljudi previše idealizuju i život i sistem tamo, a to je Kuba,“ objasnio je on. U svojim opažanjima o Kubi, istakao je nekoliko značajnih ekonomskih i socijalnih aspekata koji karakterišu ovu zemlju. Posebno je naglasio da je Kuba jedna od zemalja s najnižim platama u svijetu, gdje prosječna mjesečna zarada iznosi samo 20 dolara. Također je spomenuo da su u Kubi privatni biznisi ograničeni, s izuzetkom taksista, koji zarađuju više nego, recimo, ljekari. Dacešin je takođe ukazao na ograničenja u pogledu ljudskih prava i dostupnosti interneta u Kubi. Kazao je da se za sat vremena interneta, koji je vrlo spor, plaća četiri dolara, što je značajno ograničenje za digitalnu komunikaciju i rad. „Ako se vaš posao zasniva na internetu i digitali, nećete ga moći raditi s Kube.“ Ovi uslovi u Kubi, prema njegovim riječima, predstavljaju značajne izazove za stanovništvo i razlikuju se od onoga na što su ljudi navikli u većini drugih dijelova svijeta. Međutim, naglasio je da je idealan trenutak da je naši turisti sada posjete jer se Kuba trenutno nalazi na prekretnici. „Prije 15 godina Kubanci nisu vidjeli kako žive stranci, sada više nisu toliko izolovani, nisu više sretni s platom od 20 dolara. Ono što je još specifično za Kubu je što recimo imaju više ljekara po glavi stanovnika od bilo koje druge zemlje na svijetu, a plate ljekara su 50 dolara mjesečno. Pitaš ljude zašto studiraju tako težak fakultet za tako male plate, oni kažu da oni to jednostavno vole. Kuba ima toliko lijekova i unikatnih metoda liječenja, ali jednostavno je politika sistema dovela do siromaštva“, kazao je on. 
