Godinu na izmaku u Bosni i Hercegovini obilježio je važan institucionalni iskorak u vidu otvaranja pregovora s Evropskom unijom, ali i niz ekonomskih izazova, među kojima su ponovni rast inflacije, usporavanje izvoza te kašnjenja u provođenju ključnih reformi neophodnih za pristup fondovima EU.
Tokom 2025. godine BiH je zadržala kurs sporog, ali relativno stabilnog ekonomskog rasta, suočavajući se s nepovoljnim vanjskim okruženjem i recesijskim trendovima kod glavnih trgovinskih partnera, prvenstveno Njemačke i Italije.
Početne optimistične projekcije rasta bruto domaćeg proizvoda od oko tri posto revidirane su naniže. Prema procjenama međunarodnih i domaćih institucija, stvarni rast BDP-a kretao se u rasponu od 2,4 do 2,8 posto.
Usporavanje izvoza nadomješteno je domaćom potražnjom, koju su podstakli rast plata i lične potrošnje, kao i nastavak građevinskih radova, naročito na infrastrukturnim projektima poput Koridora Vc.
Jedan od najznačajnijih socio-ekonomskih događaja godine bilo je povećanje minimalne plate u oba entiteta, čime je direktno povećana kupovna moć radnika s najnižim primanjima. Ovaj potez postao je ključni generator domaće potražnje, ali je istovremeno otvorio rasprave u poslovnoj zajednici zbog zabrinutosti za konkurentnost privrede. Brojne kompanije bile su primorane povećati i prosječne plate kako bi zadržale kvalifikovanu radnu snagu.
Nakon privremenog usporavanja u 2024. godini, inflatorni pritisci su se ponovo intenzivirali. Prosječna godišnja stopa inflacije kretala se između 3,6 i 4,3 posto, prvenstveno zbog rasta cijena hrane i energenata, ali i povećane domaće potražnje usljed rasta plata i penzija. Monetarna stabilnost ostala je očuvana zahvaljujući vezanosti valute za euro, ali je time i ograničen manevarski prostor Centralne banke u borbi protiv inflacije.
Ekonomska agenda BiH tokom 2025. bila je snažno povezana s odnosima s Evropskom unijom. Iako je usvojen Program ekonomskih reformi za period 2025–2027, politički zastoji i kašnjenja u dostavljanju plana reformi doveli su do privremenog gubitka pristupa dijelu sredstava iz Plana rasta EU, što je predstavljalo značajnu ekonomsku prepreku.
Usljed stagnacije eurozone, BiH je zabilježila usporavanje rasta izvoza robe, dok je uvoz rastao brže, što je dodatno povećalo vanjskotrgovinski deficit. Direktne strane investicije ostale su na skromnom nivou, uz nastavak opreza investitora zbog političke neizvjesnosti i složenog administrativnog sistema.
Budžeti na svim nivoima vlasti su povećani, prije svega zahvaljujući rastu prihoda od indirektnih poreza, dok je javni dug zadržan na umjerenom nivou od oko 35 do 40 posto BDP-a. Fokus zaduživanja bio je usmjeren na finansiranje kapitalnih infrastrukturnih projekata.
Za Bosnu i Hercegovinu 2025. godina ostaje godina kontradikcija – ostvaren je umjeren ekonomski rast i očuvana monetarna stabilnost, ali su inflacija, strukturne slabosti i spora provedba reformi ograničili puni razvojni potencijal zemlje.
