List “Kozarski vijesnik” ove je godine objavio osmrtnicu u znak sjećanja na 102 nevino stradale djece, a Ramulić poručuje kako je to bilo očekivano te da dolazi vrijeme kada će izgradnja spomenika ubijenoj djeci Prijedora biti samo pitanje tehničke realizacije.
“Neće biti sporenja u tome jer za to ne postoji alternativa. Sve drugo je problem za vlast u Prijedoru, jer će svaki dan biti podsjećanje na djecu i sramotu koju nanose roditeljima te djece i građanima koji trebaju znati šta se dešavalo, da se to više nikada ne ponavlja i da niko nikada ne ubija djecu”, kazao je Ramulić.
Posebnu gorčinu žrtvama koje nemaju nijedan spomenik na području Prijedora donijela je nedavna inicijativa Boračke organizacije i Organizacije porodica poginulih i zarobljenih boraca i nestalih civila grada Prijedora o izgradnji zajedničkog spomenika za poginulu djecu u Prijedoru. Ramulić je istakao to pomenuto udruženje nije kredibilno da nudi zajedničke inicijative s obzirom da su do sada podigli desetine spomenika koji slave pripadnike samo jedne vojske i policije, ali da je pozitivna stvar što su se uopšte uključili u tu priču.
“Oni nisu kredibilni da nakon toliko spomenika nude nešto zajedničko, a nisu to ni ranije radili. Građani moraju znati šta se dešavalo u historiji Prijedora, ne samo 90-tih godina, već i ranije. Mi smo za to da se sjetimo sve djece, pa i one koja su ubijena u Drugom svjetskom ratu. Za to postoje brojni načini, a jedan od njih je da se izgradi spomenik, a jedan od takvih je na Kozari u zapuštenom stanju. To niko ne treba osporavati, ali zašto ti isti ljudi do sada nisu uradili to za tu djecu, a jesu za poginule iz onog i ovog rata. Ulice se nazivaju po srbijanskim vladarima, a niko nije nazvao neku instituciju i tako se sjetio djece Kozare. To je sramotna stvar organizacija i lokalne vlasti”, izjavio je Ramulić.
On je dodao da nije problem u zajedničkoj ideji, ali da to ne mogu predlagati ljudi koji su bili pripadnici vojske, pa i oni koji su ubijali i koji su procesuirani.
“Nisu kredibilni da se izjašnjavaju o tome i da budu ravnopravno uključeni. Ipak, pozitivno je što prihvataju stradanje djece u ovom ratu”, poručio je.
I obilježavanje Dana bijelih traka u Sarajevu izazvalo je negodovanje Prijedorčana.
Ramulić kao jedini razlog navodi što su organizacije koje su odlučile organizovati aktivnosti jednonacionalne.
“Sporno je ko stoji iza organizacija takvih događaja. U sarajevskom slučaju je sporno što je to najavila grupa AntiDayton i Udruženje žrtava i svjedoka genocida. To su organizacije koje su svojim ukupnim radom skrenule previše desno i mi ne želimo da se miješaju u ovo jer nam prave štetu. Nastupaju sa militarnih, jednonacionalnih pozicija i pozicija izgradnje kulta žrtve koja nama ovdje smeta. Mi u Prijedoru smo pokušavali i imamo te pomake zahvaljujući našem ljudskom, a ne nacionalnom pristupu. Organizacija događaja nije problem, ali oni su nas izblamirali kroz manipulaciju revizije tužbe. To je organizacija koja pliva na javnim budžetima, a nikom ne polaže račune i nastupa sa tih pozicija koje su isključive i jednonacionalne”, pojašnjava Ramulić te dodaje da je ideja da se na svim mjestima građani prisjećaju žrtava bez ikakvih nacionalnih uplitanja.
“Svi treba da obilježavaju svoja stradanja i to nam je ideja, a ne da se pretvori u nešto što je ‘bošnjačka stvar’. Obilježavanje Dana bijelih traka ni u Prijedoru nije bošnjačka stvar jer imamo ubijene djece i drugih nacionalnosti i suludo je ići sa takvim nacionalnim idejama”, kazao je.
