Bivši generalni sekretar Košarkaškog saveza BiH, Dubravko Barbarić na svom je privatnom FB profilu objavi0 status kojim “proziva” Nihada Đedovića, te kojim iznosi istinu oko pregovora sa ovim igračem da ponovo obuče dres bh. reprezentacije.
“Izlazim iz svojih nadležnosti, ali mora se reći… Razmišljam nakon godinu dana koju sam proveo na funkciji generalnog sekretara KS BiH i kako se bliži izbor mog nasljednika na ovoj funkciji na narednoj skupštini sljedećeg mjeseca, koja je prednost, i ima li je uopće, bavljenja ovako ‘ekstremnog’ posla na volonterski način. Shvatio sam da između ostalih, postoji jedna zadovoljština koju si drugi ‘ovisni’ sportski radnici ne mogu priuštiti, a ta je da možeš punih usta, srca i mozga reći istinu, olakšati dušu i ljudima otvoriti oči.
Jedan od težih i demotivirajućih trenutaka na ovoj poziciji bio je moj prošlogodišnji razgovor s Nihadom Đedovićem u sarajevskom kafiću ispred njemačke ambasade, kada sam uspio pronaći proceduru kojom može dobiti bh. državljanstvo, a da ne izgubi njemačko, čime bi ostvario pravo nastupa za našu reprezentaciju. Kada je shvatio da postoji realna mogućnost, do tada kooperativni Đedović postaje brutalno iskren i priznaje da mu se ne da zezati sad oko tih stvari ‘jer se nešto može zakomplikovati’, da je njemačko državljanstvo uzeo samo da bi kao domaći igrač dobio bolji ugovor u Bayernu i da će poslije karijere vratiti bh. državljanstvo ako mu bude trebalo.
Tada ja postajem pregovarač koji sportaša u naponu snage u rodnoj BiH uvjerava kako se treba voliti domovina i zaustavljam se, jer shvaćam kakve gluposti izgovaram – ‘da se domovina treba voliti’. Koga možeš privoliti da voli bilo koga, pa čak i domovinu. Ima onih koji će reći da bi se rado odrekli bh. pasoša za njemački, i to poštujem, ali to imaju pravo reći oni koji se bore za koricu kruha, a ne za nekoliko desetaka hiljada Eura viška.
Gdje smo kao društvo zapeli da neko poput mene mora izgovarati ovakve stvari pitanje je za sociologe. Odgovor na pitanje što se dogodilo s Nihadom Đedovićem, koji je u javnosti ostao da visi u zraku, za mene je osobno puno jednostavniji i dajem ga u svojstvu jednostavne upute. Možete ga sasvim legitimno, osobno ili “među rajom”, nazvati (neka mi dame oproste na vulgarnosti koja jedina opisuje stvarno stanje stvari) – NAJOBIČNIJIM ŠUPKOM.”
