O knjizi su govorili kolumnisti i publicisti Boris Dežulović i Martina Mlinarević.
Dežulović, koji je ujedno napisao i predgovor za knjigu, istakao je da je predgovor napisao u jednom dahu, onako kako se piše svaki novinarski tekst, u 15 minuta.
Mlinarević smatra da se najbolje razumije upravo s Bursaćem.
“Ono što nas povezuje je ono što je zajednička osobina Hercegovaca i Krajišnika – inat i tvrdoglavost”, rekla je Mlinarević, dodavši da je Bursać megafon “svih nas”.
Bursać je ukazao da su za knjigu “odgovorni” ljudi iz naše svakodnevnice i da je lična ispovijest pisana jezikom svojstvenim podnebljem odakle je Branko Ćopić.
“Neću da zvučnim kao folk zvijezda, ali je ovo najbolji grad. Ovo je moj grad. Uz Bosanski Petrovac mi je Sarajevo najljepši grad. To je glavni grad. Ali, ljudi isto reagiraju u Sarajevu, Beogradu i Zagrebu”, rekao je Bursać.
Poručio je da je knjiga posvećena majci jer mu je ona pomogla u liječenju od PTSP-a.
“Moja majka je utkana u knjigu. Da nema roditelja, mi ne bismo bili dobri ljudi”, istakao je Bursać.
“PTSP spomenar” govori o ljudskim nevoljama i nesrećama, ali tematizira i mnoga sela i gradove u Bosni i Hercegovini.
Bursać je poručio da je potrebno posjetiti većinu mjesta u Bosni i Hercegovini pa onda “razmišljati šta raditi s državom”.
