“Naučio sam da završiti maraton nije samo atletsko postignuće. To je stanje uma; stanje uma koje kaže da je sve moguće.”, rekao je poznati novinar i učesnik mnogih trka i maratona John Hanc.
A koliko je važno stanje uma za ovakva izvanredna postignuća, zna i doktor Adem Balić, uvaženi i cijenjeni specijalista ginekologije i akušerstva, ali i najstariji tuzlanski maratonac i Ironman. Prije nekoliko dana je bio učesnik maratona u Beču, jednog od velikih evropskih maratona koji se početkom aprila organizuje već 36 godina, a na kome je učestovalo 42.000 trkača u raznim kategorijama, od 5 i 10 kilometara, preko polumaratona i maratona.
Tog dana sve glavne i poznate ulice u Beču su zatvorene za saobraćaj pa je prevoz moguć jedino metroom. U organizaciju je uključen veliki broj ljudi od policije i medicinskih ekipa do volentera koji su raspoređeni duž cijele trase kojom se trka odvija. Zbog velikog broja učesnika trkači su odvojeni u 5 grupa koje startaju svaki 5 min kako bi se omogućio start prilikom koga se niko ne bi povrijedio. Naravo start je bio uz zvuke Štrausovog valcera na lijepom plavom Dunavu, rekao je dr. Balić za Radio Kameleon.
Bilo mu je značajno da ove godine ponovi podvig koji sam napravio prije tri godine istrčavši svoj prvi maraton i to baš u Beču. Po mnogima je drugi maraton teži u što se kasnije i lično uvjerio.
Više puta sam pokušavao da istrčim drugi maraton i to mi je uspjelo tek nakon godinu i po. Prošle godine u više navrata sam morao da odustanem od planiranih trka što zbog poslovnih obaveza što zbog nemogućnosti adekvatne pripreme. Cijelu zimu sam redovno trenirao te sam odlućio da svojoj šezdesetoj godini istrčim maraton upravo tamo gdje sam i počeo, ističe dr. Balić.
Trema je svakako bila prisutna jer doktor nije znao kako bi se nosio sa eventualnim nezavršetkom trke. On naglašava kako se jeste dobro pripremio, ali je vrebalo mnogo opasnosti na što čovjek ne može utjecati, kao što su vremenske neprilike. Međutim, trud se isplatio i iza njega je još jedan Bečki maraton.
https://www.instagram.com/p/Bv_apQ5Hq94/
Kao doktoru, poznato mu je koliko benefita trčanje nosi sa sobom.
Trčanje je prirodni sport, naše tijelo je genetski određeno za tu vrstu kretnji, a ono što se malo zna je da su u trčanju uključeni skoro svi mišići pa čak i mišići ruku, vrata i leđa. Trčanje je dobro i za srce i kardiovaskularni sistem. Zanimljivo je da je trčanje i svojverstan trening za mozak koji je odgovoran za koordinaciju velikog broja mišića ali i održavanju ravnoteže i slično. Svaki dio našeg tijela ima svoju funkciju te njegovo korištenje ima pozitivnu ulogu na cijeli organizam te zbog toga podržavam izreku: Trčim da bih živio, naglasio je dr. Balić.
Većina ljudi misli da su duge trke opasne i da je to pretjerivanje. Prema riječima dr. Balića, trke su opasne za početnike i nepripremljene, ali uz plan rada i kvalitetnu stručnu pomoć, ne bi trebalo biti nikakvih problema.
Ja redovno trčim barem nekoliko puta sedmično, te mjesečno pretrčim između 100 i 200 kilometara. Barem jednom sedmično trčim u društvu što je poseban doživljaj, te ih rijetko propuštam, zaključio je dr. Balić.
Dr. Balić ove godine planira ići na trijatlon u Zadru, a krajem godine planira organizirati Treći Tuzlanski maraton. Također, u planu je da završi knjigu u kojoj je opisao svoje trkačke i trijatlonske početke.
Ekipa Radio Kameleona dr. Baliću želi mnogo sreće u radu i još puno pretrčanih kilometara.
