Holanđanin Philip Nitschke je 1996. godine postao prvi doktor koji je legalno ubrizgao smrtonosnu injekciju jednom od svojih pacijenata. On je u debati na temu “za i protiv eutanazije”, jedan od njenih najpoznatijih i najkontroverznijih zagovornika “ubistva iz milosrđa”.
Ne bi bilo pretjerano nazvati Ničkea “guruom eutanazije”. On je osnivač organizacije Exit International, koja promoviše dobrovoljnu eutanaziju. Napisao je i priručnik za samoubistvo “The Peaceful Pill”. Isprva se zalagao za eutanaziju samo za smrtno bolesne, ali od tada je promijenio mišljenje: vjeruje da eutanaziju ne bi trebalo da ograničavaju stanja i kriterijumi, već da je to nešto što svaka osoba ima pravo da odabere za sebe.
Posljednjih godina je proveo mnogo vremena dizajnirajući Sarko, mašinu za samoubistvu koja može da se izradi u 3D-štampaču i koja, kaže doktor, omogućava ljudima da umru mirnom smrću. Zbog ovog izuma,Ničke i njegove ideje, ponovo su se našle u centru svjetske pažnje.
– Kovčeg može da se odštampa uz pomoć 3D-štampača i on koristi tečni azot, koji može da se kupi legalno. Nakon što sjednete u mašinu, azot počinje da teče. Poslije minut i po, počinjete da se osjećate dezorijentisano —osjećaj koji može da se poredi s onim kad ste malo pretjerali s pićem —a poslije nekoliko minuta izgubite svijest. Za pet minuta, nema vas. Jedini način da se kontroliše kovčeg jeste iznutra, tako da nije moguće ubiti nekoga njim. Takođe možete da odaberete zatamnjenu ili providnu vizuru iznutra, tako da možete da ponesete kovčeg negdje ako vam se više sviđa da imate određen pogled, kaže Ničke.
On se nada da će nacrti postati dostupni na internetu početkom 2018. godine, a prvi Sarko će najvjerovatnije biti napravljen u Švajcarsko.
– Holandski advokati su nam rekli da korišćenje nije ilegalno, zato što tu nije zločin okončati sopstveni život. Samo obezbjeđujem nacrte i uputstva preko interneta, ali ne dajem lična uputstva i rukovanje mašinom ne zahtijeva nikakvu pomoć sa strane. Korisnik ima potpunu kontrolu, kaže “doktor smrt”, kako ga mnogi oslovljavaju.
Nikče smatra da je smrt stvar intimne prirode i da na odlazak sa ovog svijeta niko ne smije da utiče. On je samo tu da pomogne da ljudi dobiju šta žele.
– Zapravo je to pitanje politike. Kad sam radio na legalizaciji eutanazije u Australiji, sretao sam sve više ljudi koji su željeli da umru, ali za to nisu imali medicinski razlog, a jedna od njih bila je Francuskinja, iz akademskih krugova, koja je planirala da umre sa 80 godina. Ne zato što je bila bolesna, već prosto zato što je mislila da su to sjajne godine za odlazak s ovog svijeta. Kad sam isprva na to reagovao sa skepticizmom, ona mi je odgovorila — i bila je u pravu — da nije na meni da joj sudim. Rekla mi je da je to njena odluka, odluka koja nije podložna pravilima kojih se držim kao doktor. Djelimično zahvaljujući njoj, ja sam na kraju promijenio svoje mišljenje. Postao sam uvjeren da bi smrt trebalo da je pravo svakog razumnog čovjeka, precizan je doktor , piše Vice. com.
