Bh. humanitarna organizacija MFS-EMMAUS nastavila je sa humanitarnim akcijama. Prije šest dana iz Klokotnice, sjedišta ove organizacije, krenuo je humanitarni konvoj sa pet šlepera brašna za pomoć Siriji.
Konvoj je stigao na odredište, a po dolasku u Siriju humanitarci iz BiH obradovali su malu grupu dječaka. Naime, konvoj je pratilo i nekoliko uposlenika ove organizacije koji će direktno uručiti prikupljenu pomoć i koji će biti uključeni u humanitarni rad na terenu.
Među njima je i Elmedin Škrebo, rukovodilac sektora za razvoj i saradnju u MFS-EMMAUS-u, koji je podsjetio da su prvi konvoj sa 25 tona brašna poslali 14. decembra prošle godine. Inače, Škrebo je selektor reprezentacije beskućnika BiH, a i u Siriji nije mogao bez fudbala.
Na svom Facebook profilu ‘ispričao’ je zanimljiv susret sa sirijskim dječacima.
– Bio je to moj najdraži poraz u igri na male… – napisao je Škrebo, a potom ‘ispričao’ dirljivu priču:
– Sve je počelo našim ‘nepropisnim’ parkiranjem vozila ispred gola na koji su loptu šutala sirijska djeca okupljena na ulici ispred kuće u kojoj je zbrinuto nekoliko siročadi i majki sa djecom izbjeglih iz Sirije, a kojima smo došli u posjetu. Nisam ni stigao ugasiti vozilo, a već se desetak dječaka našlo ispred kako bi me spriječili da tu parkiram. Podsjetilo me to na djetinjstvo i mahalske igre na male, kada bih najradije bacio stativu (kamen) na vozilo koje nam prekine najdražu igru, obećavajuću kontru i ‘čist’ gol. Naravno, pomjerio sam auto na sigurnu zonu, ali prije toga moji saputnici, kolege već su iskočili na teren i izazvali dječicu na borbu. Djeca su već tada počela da slave pobjedu, ali ne onu u igri, nego onu u srcu, u svojim glavama, u kojima nije bilo više mjesta za brigu, tjeskobu ili strah od neprijatelja. Da smo imali više vremena i koji kilogram manje utakmica bi trajala do okončanja sukoba u Siriji. Međutim, morali smo pružiti ruku sirijskoj djeci i priznati im poraz, ali i poraz cijelog čovječanstva. Držeći njihove ruke i milujući ih po glavama kroz glavu mi se vratiše sve one slike koje sam do kasno u noć listao po internetu, i osuđivao sebe i druge, osjećao se nemoćnim kao nikada do tada u životu, moleći Boga za njihovo dobro, jer ja im ga nisam mogao dati. I dok su mi pluća bila stisnuta od loše forme, u trenutku sam počeo osjećati neko olakšanje, kao da mi je u grudni koš ušao miris njihovog halala. I danas, kada je moj poraz na male značio dječiju pobjedu, dječiju sreću, i zaborav nedavno proživljenog, osjećam da je naša misija uspjela.
Svi akteri današnje utakmice igrane između ekipa djece sirijskih izbjeglica i tima MFS – EMMAUS-a koristeći se svima razumljivim jezikom sporta, ljubavi, brige i solidarnosti, pomogli su jedni drugima pronaći unutrašnje zadovoljstvo. Na kraju rezultat je bio 4:5 za sirijsku djecu. Simbolično, za pet dječijih golova naših pet šlepera brašna. Dao Bog pa da bude još golova…
