Međunarodni dan ljudskih prava obilježava se svake godine 10. decembra, na dan kada je potpisana Opšta deklaracija Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima 1948. godine.
Tada je prvi put u historiji čovječanstva priznato pravo svih ljudi na život, slobodu i sigurnost bez ikakvih razlika. Deklaracija time predstavlja opšti standard za sve ljude i narode.
Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima, prvi je član Opšte deklaracije Ujedinjenih nacija o pravima čovjeka. Stvarnost je, nažalost, daleko od ovog principa. ”25 godina nakon agresije i genocida koji je izvršen na teritoriji BiH, i dalje imamo poricanje ratnih zločina, veličanje zločinaca, omalovažavanje i sistemsku diskriminaciju žrtava rata. Hiljade predmeta ratnih zločina čeka svoj sudski epilog, dok je sve manje živih svjedoka. Još uvijek porodice nestalih tragaju sa posmrtnim ostacima više od 7.000 ubijenih. Ratni zločinci slobodno hodaju ulicama bh. gradova, a predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik studentski dom imenuje po presuđenom ratnom zločincu Radovanu Karadžiću.
Prošlo je 50 godina od historijske geste kancelara Zapadne Njemačke Willyja Brandta, koji je kleknuo pred Spomenikom junacima Varšavskog geta i zatražio oprost za zločine počinjene za vrijeme nacističke vlasti. Bosna i Hercegovina još čeka svog Wiliya Brandta, koji bi otvorio novo poglavlje zajedničke budućnosti.
Krajnje je vrijeme da se poštuju prava žrtava i svjedoka genoBcida, priznaju zločini i kazne počinioci. Zakon koji bi sprečavao negiranje ratnih zločina i genocida nikada nije bio potrebniji Bosni i Hercegovini. Zato koristimo i ovu priliku da na Dan ljudskih prava pozovemo visokog predstavnika u BiH, Valentina Inzka da ispuni svoje obećanje i nametne zakon o zabrani negiranja genocida,” saopćili su iz Udruženja žrtava i svjedoka genocida i Pokreta “Majke enklava Srebrenica i Žepa”.
