U Sjedinjenim Američkim Državama, ali i u dijelu Evropske unije, održavaju se protesti protiv rasizma, policijske brutalnosti i sistematskog kršenja ljudskih prava od strane policije, koje se dešava dugi niz godina. Brutalnost policije prisutna je i u BiH, a građani su često svjedočili istoj. Prešutno se zna da se policiju kod nas ništa ne pita, njihova je zadnja, a mnogi Banjalučani i danas se sjećaju 25. decembra 2018. godine, kada je ministar unutrašnjih poslova RS Dragan Lukač, kršeći sva prava koja se garantuju slobodnim građanima, uspio uspostaviti policijsku državu u kojoj umjesto osjećaja bezbjednosti, policajci građanima utjeruju strah u kosti. Takvo ponašanje nastavljeno je do danas. U tom svjetlu, možemo postaviti pitanje da li su protesti poput “Black Lives Matter” u Sjedinjenim Američkim Državama mogući u Bosni i Hercegovini.
Dejan Lučka, direktor Banjalučkog centra za ljudska prava, kaže da je policija u svakom sistemu manje ili više, javno ili tajno, instrument vlasti.
“Međutim, u okviru tog odnosa, moraju postojati definisano upravljanje, zakonska ograničenja, dobre prakse, sistem nezavisne kontrole i pravila koja se moraju poštovati. Prije svega, to znači da policija ne smije da prekoračuje svoja ovlašćenja, ne smije da krši ljudska prava i ne smije da slijepo sluša naredbe koje su protiv zakonskih i međunarodnih standarda. Amerika je veoma specifična po mnogim stvarima, pa tako i po policijskim ovlašćenjima i ponašanju. Iako se u javnosti predstavlja kao ‘čuvar demokratije’ i baštionik ‘demokratskih vrijednosti’, nakon mnogih intervencija po cijelom svijetu, Amerika već neko vrijeme demonstrira silu i prema sopstvenim građanima. Pri tome teško kršeći njihova prava i sprovodeći represiju”, kaže za BUKU Lučka.
Što se tiče situacije kod nas, kaže da je djelovanje policijskih organa u posljednje dvije godine usmjereno na konstantno kršenje ljudskih prava, pogotovo kada su u pitanju prava vezana za slobode okupljanja i izražavanja.
“Bez ikakve zadrške, građanima se onemogućavaju njihova osnovna prava, pravdajući to širokim tumačenjima zakonskih rješenja, a bez gledanja korelacije sa međunarodnim standardima, koje su državni organi dužni poštovati. I u Americi i kod nas imamo slučajeve svojevrsnog zastrašivanja, prijetnji ili prekomjerne upotrebe sile. Tako imamo sisteme kojih se njihovi građani plaše i doživljavaju ih kao nadmoćne entitete koji imaju pravo da rade šta im se prohtije. U cjelokupnoj situaciji koja se dešava u posljednje vrijeme, građani policiju gledaju kao organ koji je tu samo da primjenjuje monopol sile, a ne da bude čuvar zakona i istinski zaštitnik prava svakog pojedinca”, pojašnjava Lučka.
Ističe da, nažalost, kod nas ne postoji kritična masa koja bi protestovala zbog policijske brutalnosti i kršenja zakona, kao što je to slučaj u Americi ili nekim državama Evrope.
“Građani su se posljednji put okupili oko sličnog problema prije nekog vremena, nakon smrti Davida Dragičevića, odnosno sa početkom okupljanja grupe ‘Pravda za Davida’. Tada je izgledalo da će se napokon nešto početi mijenjati u odnosu policijskih organa prema građanima. Međutim, državni organi, službe i određeni mediji pod kontrolom istih uspjeli su da slome okupljanja i da ih predstave kao skupove kršilaca zakona i nekoga ko radi protiv interesa države. Nakon tog i takvog ponašanja državnih organa, teško je zgažen duh kritike i zahtjevi za promjenama u smjeru ‘čišćenja’ od kriminala, korupcije i nasilnika iz redova policije. Još postoje samo grupe entuzijasta koje su voljne i koje žele da se stvari promijene. Većina građana je ćutala i nije se bunila, kada se počelo sa kršenjem prava, jer ih se nije pretjerano direktno ticalo. Onda se, uz pomoć određenih struktura, stvorila i takva atmosfera u kojoj je postalo normalno da se odobrava prekoračenje zakonskih ovlašćenja ili direktno kršenje ljudskih prava zbog ‘viših interesa’”, kaže Lučka.
On kaže da je zanimljivo i to da je većina građana deklarativno protiv svih loših stvari koje se dešavaju u policiji, ali da oni nisu voljni da se bore za promjene.
“Neki zbog povlastica koje uživaju, drugi zbog straha, treći zbog nevoljnosti, četvrti iz nekih drugih razloga. Zbog ovog svega, mislim da trenutno kod nas, sem ukoliko ne dođe do nekih krupnih događaja, ne postoji dovoljno veliki broj građana koji bi mogli da se bore protiv policijske represije i kriminala, kao što to rade građani u Americi ili nekim evropskim državama”, ističe on.
Ena Bavčić, programska savjetnica organizacije Civil Rights Defenders, smatra da se slični protesti trenutno ne mogu desiti u BiH.
“Ono što se nekako sistematski radi od početka u BiH jeste spinovanje poruke protesta Black Lives Matter, na način da svi tobože osuđuju nasilje na protestima, ne razumijevajući kompleksnost problema, kao ni činjenicu da je policija u SAD potpuno militarizirana i neproporcionalno se ophodi prema manjinama. Tako da većina medija u BiH dijeli retoriku desničarskih medija iz SAD-a, koji često šire pogrešne informacije. Posljedica toga je dodatno raspirivanje rasizma, te nerazumijevanje šta znači neproporcionalna upotreba sile, zašto policajci ne smiju koristiti i nositi vatreno oružje u obavljanju rutinskih zadataka i slično. Moram priznati da je moj dojam da se takva slika stvara kako bi se ljudi ovdje obeshrabrili od protestovanja i zahtijevanja manje militarizirane policije, te se na taj način mediji i komentari na njima koriste za svojevrsnu propagandu”, kaže za BUKU Ena Bavčić.
Aleksandar Žolja iz Helsinškog parlamenta građana iz Banjaluke smatra da je svijet krenuo putem real politike, koji vodi ka ukidanju prava i sloboda,što dalje vodi diskriminaciji i obespravljivanju.
“Kapitalistički svijet sve više pravi razliku između bogatih i siromašnih, a resursa je sve manje i oni su sve nedostupniji građanima. Takvo društvo prosto poziva na pobunu, na nasilje. Sve je veća razlika između stečenih prava i sloboda i realnosti, uzmimo samo radnička prava. Stoga je za očekivati i u narednom periodu proteste, štrajkove, nasilje na ulicama, brutalnost policije. Kada dodamo još Koronu, situacija je sve naizvjesnija, po pitanju stabilnosti i sigurnosti”, kaže za BUKU Žolja.
Milica Pralica iz Oštre nule kaže da mi još uvijek nemamo taj nivo kolektivne svijesti, da prepoznamo da su problemi drugih i naši problemi i da se borimo za naša prava.
“Malo je teže porediti BiH sa SAD-om i drugim evropskim državama, jer kontekst borbe za ljudska prava i protiv represije, kao ni državno uređenje, nisu isti. Policajac koji je ubio Georga i ostali policajci koji su gledali ubistvo prvo su ostali bez posla, a potom su i osuđeni na zatvorske kazne. A onda uporedite to sa RS-om, gdje još uvijek nije sankcionisan niko od policajaca zbog ubistva Davida Dragičeviča i policijske represije nad građanima krajem 2018. godine. Dok god među građanima BiH budu postojale etnonacionalne podjele, mislim da neće biti napretka”, rekla je Pralica za BUKU.
Ozren Perduv iz neformalne grupe Pravda za Davida kaže da u BiH nismo svjedoci takve javne policijske brutalnosti kakvu smo mogli da vidimo u Americi, jer je zaista nevjerovatno i zastrašujuće ono što se tamo desilo.
“Mislim na ovaj posljednji primjer gdje policajac osam minuta koljenom pritišće vrat onesposobljenog čovjeka koji leži na zemlji i bukvalno ga ubija. I sve to se dešava na ulici, pred kamerama. Zaista jezivo. I to je događaj na koji se ne može ostati nipošto ravnodušan i koji je direktan povod za proteste, što se i desilo. Međutim, to nije jedini takav slučaj u Americi. Nažalost, boja kože i predrasude o ljudima drugačije boje kože, uzročnik su ovih brutalnosti. Poražavajuće je da se to dešava u jednoj takvoj demokratskoj državi danas u 21. vijeku”, kaže Perduv za BUKU.
On ističe da, srećom, takvih scena u BiH nema.
“Međutim, mi iz Pravde za Davida na svojoj koži i dan danas osjećamo i prolazimo kroz nedaće koje doživljavamo od dijela policije. Smeta im uzvik Pravda, smeta im pominjanje Davida Dragičevića, smetamo im jednostavno svi mi koji ne pristajemo da ćutimo i koji jasno i glasno tražimo pravdu za Davida. Koji se borimo za sistem koji treba da funkcioniše u interesu građana. Od pripadnika policije doživljavamo čistu diskriminaciju i represiju. Izdali su nam do sada na stotine prekršajnih naloga, od kojih je dobar dio već pao na sudu. Bespravno su nas lišavali slobode. Doživjeli smo i to da su nekima od nas policajci prijetili. Mog brata je policajac presreo i prijetio mu da će ga ubaciti u vozilo i prebiti. Našoj istaknutoj članici je u pritvoru prijećeno da joj dijete može proći kao David”, kaže za BUKU Perduv.
On dodaje da su neki od njihovih članova tokom brutalne policijske akcije u decembru 2018. godine maltretirani i fizički u policijskoj stanici.
“Sjećamo se i Brune Batinića, prema kome je potpuno necivilizacijski postupano – kako na ulici, tako i u policijskoj stanici. Policija nam brani slobodu okupljanja, kretanja i govora. Lažu u sudu protiv nas iako su pod zakletvom. Sve to je nešto što ovdje može biti okidač za proteste. I biće. Mimo Pravde za Davida, postoje audio snimci gdje policijski službenici prijete momcima da će ih baciti u potok Crkvenu, odnosno Suturliju i tu udaviti. Takođe, mladom političaru Ivanu Begiću policijski inspektor je prijetio da će ga prebiti, pa kasnije reći da se okliznuo niz stepenice. To je ono što je snimljeno. Koliko se sličnih stvari dešava, a nisu snimljene? Stiče se utisak da je sva policija loša. Svakako da nije. Ali, ovi loši moraju biti ozbiljno sankcionisani, ako ne i odstranjeni iz policije, jer i te kako štete ugledu i produbljuju dodatno nepovjerenje građana prema policiji”, zaključuje Perduv.
