Vi ga, sigurni smo, znate do detalja – kako je pas izgledao kad ste ga prvi put ugledali, osećaja kad ste ga uzeli u naručje, kad ste mu pokazali svoj dom i njegov krevetić, kao i tu prvu neprospavanu noć kad ste ipak popustili i smjestili ga u vaš krevet.
Ali, mnogi se pitaju da li se i pas sjeća tog prvog dana zajedničkog života? I ne pitaju se to samo znatiželjni vlasnici, već i naučnici.
Kako objašnjavaju eksperti, psi koriste dvije različite vrste memorije:
– kratkoročnu
– i asocijativnu (dugoročnu).
Međutim, kratkoročna memorija veoma je limitirana, toliko da se psi sjećaju da ste im dali poslasticu svega 70 sekundi i potom to potpuno zaborave. Upravo je to i razlog zbog čega se silno obraduju kad se vratite kući nakon pet minuta, jer ste izašli samo da izbacite smeće. Psima je nemoguće da znaju da li ste bili odsutni pet minuta ili satima.
Naravno, naši mezimci oslanjaju se zato i na asocijativnu memoriju.
To su situacije kada predmete, ljude ili događaje povezuju s mirisima, zvukom, vizuelnim tragovima, poznatim ponašanjem ili emocijom. Naprimjer, ako začuje zveket ključeva vaš pas će početi da cvili i uzbudit će se, jer je to siguran znak da ćete uskoro izaći iz kuće. Ili, kada začuje šuškanje kese sa čipsom – to je signal da će možda dobiti koji zalogaj.
Upravo su sve ovo razlozi zbog kojih bihejvioristi i treneri naglašavaju da je potpuno besmisleno psa “kazniti” ili ga grditi dva sata nakon što se popiškio na krevet – on se toga ne sjeća.
Neželjeno ponašanje morate ispravljati odmah nakon što se dogodi, kako bi vaš pas tačno znao šta je to uradio što nije dozvoljeno. Ukoliko ga izgrdite satima nakon što je, naprimjer, izgrizao vašu cipelu dok niste bili kod kuće – on neće znati šta je skrivio i najvjerovatnije će početi da vas se plaši, a to nijedan vlasnik ne želi.
Memorija pasa i dalje je pod budnim okom naučnika i predmet je opsežnih i dugotrajnih studija.
Naprimjer, još uvijek nije naučno dokazano kako psi uspiju da nađu put do kuće mjesecima nakon što su se izgubili. Ili, kako uspiju da zaborave gdje su sakrili poslasticu ili kost u malenom stanu?
Zato što…
Nedavno je tako otkriveno da se psi služe i deklarativnom memorijom, odgovornom za poznavanje činjenica. Zahvaljujući njoj psi znaju tačno u kom se dijelu parka “kriju” golubovi ili veverice koje je prava zabava juriti i plašiti. Također, ova vrsta memorije odgovorna je za to što naši psi reaguju na neke reči. Naprimjer – veterinar. Na sam pomen, pas će se uznemiriti jer će se sjetiti da će uskoro uslijediti bolno mjerenje temperature ili neka boca. Psi prepoznaju stotine riječi.
Ali, prije nego upadnete u zamku i svog psa proglasite pametnijim od prosečnog studenta, valja da napomenemo da psi imaju problem da “putuju” napred i nazad kroz vrijeme.
Oni ne znaju da li se nešto dogodilo nedavno ili prije nekoliko godina. Tako da, naučnici kažu, iako vaš pas najverovatnije ne može da se sjeti dana kada ste se upoznali i kad je postao vaš mezimac, on nepogrešivo pamti crte vašeg lica, vaš glas, miris i hiljade pozitivnih emocija i osjećanja koje u njemu budite. I tako će biti do kraja njegovog života.
IZVOR: petmagazine.rs
