Nakon godina i godina truda, učenja i izgaranja, hiljada i hiljada pređenih kilometara u svrhu sticanja edukacije i iskustva, a sve to s ciljem kako bi znanje primjenio/la i pomogao/la svome narodu, te prenio isto svojim studentima, prepoznaju te i počnu cijeniti diljem svijeta, ali nažalost ne i u BiH, tvojoj matičnoj zemlji.
Znači završiš dva fakulteta, među kojima i medicinu kao jedan od najtežih. Zatim specijaliziraš u oblasti medicinske mikrobiologije. Postaneš magistar, a ubrzo zatim i doktor medicinskih nauka. Sve to na Medicinskom fakultetu u Tuzli-svome rodnom gradu. Zatim odlučiš znanje sticati na raznim specijalizacijama, seminarima i kursevima diljem svijeta, među kojima je, posebno naglašavam, i USAVRŠAVANJE IZ OBLASTI VIROLOGIJE u Norveškoj. Ubrzo postaneš akademik, član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, te član Evropske akademije nauka za oblast biomedicine. Uz to si i predstavnik BiH unutar Svjetske Zdravstvene Organizacije (WHO). Na Google Scholar (https://scholar.google.com/citations?hl=hr&user=3nWwRtoAAAAJ) imaš preko 1300 citata, te stotine objavljenih radova i knjiga u brojnim časopisima i izdavačkim kućama. Tvoji radovi na ResearchGate (https://www.researchgate.net/profile/Mirsada_Hukic) imaju preko 10 000 čitanja. Među najistaknutijim si naučnicima u BiH i šire. Ukratko, postao/la si gigant u svojoj struci, te imaš iza sebe reference, obrazovno i radno iskustvo kakvo svaki naučnik može samo poželjeti i sanjati. Postao/la si uzor svim mladim naučnicima u BiH. Dobijaš mnogobrojne i atraktivne pozive i ponude iz Evrope i SAD-a, ali sve to odbijaš jer voliš svoju domovinu, svoj narod i jer vjeruješ da ovdje može biti bolje.
Nakon godina i godina truda, učenja i izgaranja, hiljada i hiljada pređenih kilometara u svrhu sticanja edukacije i iskustva, a sve to s ciljem kako bi znanje primjenio/la i pomogao/la svome narodu, te prenio isto svojim studentima, prepoznaju te i počnu cijeniti diljem svijeta, ali nažalost ne i u BiH, tvojoj matičnoj zemlji. Mukotrpno radiš sa svojim timom na suzbijanju epidemije, pokrećeš nove projekte. Ali to tvome narodu ništa ne znači. Dobijaš nož u leđa, i to u prvom redu od svojih Tuzlaka, počevši od kojekakvih “senzacionalističkih” novinara, koji sastave naslov članka s ciljem manipulacije, omalovažavanja i izazivanja negativnih komentara. Ljudi ti se oštro zamjere jer ih pozivaš na odgovornost i oprez u svrhu ugušivanja epidemije. Sav tvoj trud i rad mnogima ništa ne znači. Uz to te još i optužuju, potvaraju, vrijeđaju, psuju – jer eto, ko si ti, da i pored specijalizacije u oblasti virologije pričaš javno na TV-u o virusima, posljedicama epidemije i sl. Uzalud tvoje dugogodišnje školovanje i iskustvo jer svi ovi ljudi izgleda bolje od tebe znaju ono što je tvoja uža specijalnost. Dobro došli u BiH! Malo je reći da sam razočaran i zabrinut! Hoće li naš narod ikad početi cijeniti naše naučnike i uopćeno sve koji se trude da nam sutra bude bolje? Čast izuzecima kojih, naravno i hvala Bogu, ima. Za kraj, nadam se da profesorica neće obraćati pažnju na ispade ovakvih ljudi i da će nastaviti sa svojim radom. Profesorice, imaš podršku tvog nekadašnjeg studenta. koji je ponosan što je imao priliku upoznati te i učiti od tebe!
