Ivo Andrić iz sela Luga kod Živinica, zvani Lužanski: Očito moj fra Petre za tebe ne vrijedi ni stajalište Uprave provincije Bosne Srebrene nego ponašanje nekog debils čije je i katoličanstvo vrlo upitno. Aferim.
Odgovora: Petar Matanović : Svaka čast Ivek! Samo ti želim reći, da ja za tebe ne bih nikada rekao da si debil, pa kada bi se jednom u to uvjerio! Ovih se dana spominjemo, uz mnoge događaje prošlog i događaja u tijeku i na kraju Drugog svjetskoga rata. Budući da je u ovom prostoru u prvi plan izbila misa u Sarajevu za stradale Hrvate na kraju drugoga svjetskoga, smatrao sam potrebnim i poučnim na facebook-u podijeliti nekoliko članaka na tu temu. Budući da su se meni svidjeli i pomogli da malo temeljitije razmislim o svemu, smatrao sam uputnim da ih ponudim i drugima koji budu zainteresirani za tu temu. Ja se se nisam još izjašnjavao, niti u jednom mediju! Napisao sam kratko pismo kardinalu i rekao mu o tome što sam mislio da trebam reći – kao čovjek koji znam što je molitva i kako se treba moliti! U tome su mi uzor neizmjerno veći autoriteti od tebe i kardinala, i neke moje franjevačke uprave (nekada sam i sam bio dio te Uprave!): papa Franjo, sv. Franjo Asiški i naročito Isus iz Nazareta. Uvijek sam bio za demokraciju! Neka se čuje i druga strana ( et audiatur altera pars)!. Protivim se svakom jednoumlju, pa bilo ono katoličko, franjevačko, nadbidkupa Šarića, ili kardinala Puljića, komunističko, ustaško, herceg-bosansko! To sam dobro pokazao u teškim ratnim vremenima! Ne daj Bože, da smo tada poslušali neke od tvojih sadašnjih pajda (srećom nisi ih tada mogao, imao snage poslušati!) koji su te na to huškali i kasnije dobro uhljebili! Ne daj Bože, da smo ih poslušali, možda bi doživjeli sličnu sudbinu kao oni o kojima se ovih dna toliko raspravlja! Mislim da me razum još služi, pa to slijedim i dan danas! Neka se čuju i druga razmišljanja na ovu temu, od ljudi intelektualaca kao što su Ivan Lovrenović i dr. Što je tu zlo? Nema ništa gore za čovjeka i njegove čopore, kakogod se oni zvali (narod, građani, revolucionari, radnička klasa, ili …) kada svoju historiju grade na jednoumlju i psihi žrtve! I kada ne mogu priznati svoje promašaje i propuste u određenim vremenima i društvenim zbivanjima, kako u miru, tako i u ratovima! Ako je itko kriv za ono što se dogodilo nakon sloma Sila osovine, onda su to njihove glavešine i vođe! A naročito oni koji su iskoristili svoj narod za štit dok oni bježe pred pobjednicima, kako god se oni zvali. U toj koloni prebjega bio je i vrhbosanski nadbiskup Šarić. On je pobjegao s avionom iz Rajlovca. Zvao je i tada aktualnoga provincijala Bosne Srebrene, ali ga ovaj srećom nije poslušao! Bili su to čisti šupljoglavci koji nisu znali čitati znakove vremena i i nisu imali hrabrosti ostati sa svojim narodom kojeg su krivo usmjeravali! O njihovoj krivnji se najmanje priča, nažalost i i kada se Bogu moli! To je bolna rana u diskursu svih balkanskih naroda i nacija. Uvijek su krivi oni drugi! Ti si svoje Hrvatstvo dobro unovčio, i neka si, ali nemoj svoje prijatelje koji su ti pomagali omalovažavati, jer je bilo puno ljudi koji su to zaslužili kao i ti, a nisu ostvarili – imali sreće kao ti! Mislim da sam i ja bio jedan od onih koji su ti pomogli u tvom usponu! U tom smislu imaš pravo, možda sam stvarno debil, jer sam o tebi uvijek dobro govorio! Vale amice!
