Azeglio Vicini, legenda talijanskog fudbala, kojeg u toj zemlji vole zbog trenerskih kvaliteta, ali i karaktera, te duhovitosti, umro je u 84. godini u Bresciji gdje je proveo više od pola života, piše index.hr.
Koliko je Vicini bio cijenjen u Italiji dovoljno će reći ovaj podatak: selektor triju uzrasta nacionalnih ekipa bio je od 1975. do 1991. Dakle, cijelu eru u kojoj je Italija bila nogometni centar svijeta, u njegovim rukama bila je sadašnjost i budućnost reprezentacije.
Prvo je vodio U-23 selekciju, a 1977. godine preuzima U-21 ekipu koju dva puta vodi do polufinala EP-a. Selektor seniora Azzurra postaje 1986. godine i dvije godine kasnije došao je do polufinala Eura, gdje ga je izbacio SSSR.
https://www.youtube.com/watch?v=pO5KXZ-S13c
Vrhunac karijere bio mu je SP 1990. godine, na kojem nije osvojio naslov nego treće mjesto, iako je od sedam mečeva šest pobijedio, a jedan remizirao. Ali, nakon 1:1 protiv Maradonine i Caniggijine Argentine u Napoliju, ispao je na penale. Bronzu je osvojio protiv Engleske.
Smijenjen je nakon neuspjeha u kvalifikacijama za EP 1992. godine i do odlaska u trenersku penziju po jednu sezonu vodio je Cesenu i Udinese.
https://www.youtube.com/watch?v=d_DEuMuI2mk
Uvijek nasmijan, veseo i spreman za šalu, Vicini je bio omiljen među igračima svih reprezentativnih uzrasta. Odgojio je niz talijanskih velikana, koje je vodio od početka nastupanja u mladoj reprezentaciji, do vrhunca seniorske karijere.
Roberto Baggio, Walter Zenga, Gianluca Vialli, Roberto Mancini, Alberto Donadoni i mnog drugi – njegova su “djeca”.
