18.000 ljudi napustilo je BiH, od početka godine do ovog trenutka. Ovo piše, navodeći zvanične podatke, austrijski portal Kosmo, prenosi DW.
Oni nisu primarno u potrazi za poslom. Brojni napuštaju BiH jer ni za sebe ni za svoju djecu ne vide perspektivu za budućnost. Njemačka je najavila da do kraja godine treba biti usvojen zakon kojim se olakšava dobijanje dozvola za boravak i radnih viza za osobe izvan zemalja EU.
“Novac ili nezaposlenost za nas nisu bili problem. Ali u Njemačkoj imamo sistem koji funkcionira, osjećamo se bolje, bez briga i stoga zadovoljnije. Sada možemo planirati našu budućnost. Prije četiri mjeseca mi nije palo na pamet da se preselim u Njemačku, sada ne mislim na to da se vratim u BiH”, rekao je Mario Ivkić, bivši novinar u razgovoru za Radio Slobodna Evropa.
On je 25 godina radio za različite bh. novine. Nakon što je posjetio porodicu u Njemačkoj skupa sa svojom suprugom je odlučio da tamo i ostane, piše Kosmo. Portal dalje navodi:
“U gradu Fojnici, udaljenoj oko 30 kilometara od Sarajeva, neke kuće su prazne. Zaključana vrata i roletne preko prozora su svjedoci sve veće pustoši. Porodice Cvjetković, Miletić, Gujić ili Bošnjak se više ne mogu naći u Fojnici. Predsjednica Udruženja za održivi povratak i integraciju Mirhunisa Zukić je izjavila da je od početka godine zemlju napustilo 18.000 osoba. Ona kaže da su iselile cijele porodice”, piše Kosmo.
Svaka marka se isplati
Deutschlandfunk piše o posljedicama koje je su ratovi ostavili na bosansku ekonomiju koja se “nije oporavila ni nakon više od 20 godina”.
U reportaži iz Tuzle portal Deutschlandfunk portretira vozača taksija Edinu i njegove putnike.
“Edin je napet. Njegove oči su posvuda. Gleda naprijed, onda provjerava u retrovizoru, pa onda opet sa strane. Vozač taksija čeka putnike. Sa upaljenim motorom u centru Tuzle, u drugom redu na autobuskoj stanici. To je zabranjeno. Ako ga policija uhvati, skupo će ga koštati. Edin se bori za svakog putnika. Ima 34 godine i izgleda iscrpljeno. Ima podočnjake, blijed je u licu, sa bradom starom tri dana. Jedna krupnija, starija žena ulazi u taxi, lijepo je obučena, nosi brojne vrećice. Gospođa želi u bolnicu”, kaže Edin.
Tuzla ima brojne klinike smještene po cijelom gradu. Neke su privatne, druge pripadaju Univerzitetsko-kliničkom centru. Dama počinje čavrljati, kaže kako joj sin radi u Stuttgartu, zarađuje tamo zaista dobro, 5.000 eura mjesečno, prevodi Edin.
Zahvaljuje se Njemačkoj i Angeli Merkel. Sin joj, kako kaže, šalje novac redovno. Njoj je u BiH dobro, kaže ona. Platila je vožnju 2 KM, što je otprilike jedan euro. To je nešto više od normalne cijene jer je željela vožnju na brdo. Edin svoje klijente vozi za otprilike 75 centi od centra do osam kilometara udaljenosti.
Edinu se vožnja isplati tek kada istodobno vozi dva ili tri putnika. Kao upravo u ovom trenutku: tri nova putnika ulaze, postaje tijesno u autu. Gospođa sa naočalama upravo uči njemački. “Zbog situacije”, objašnjava na engleskom. A situacija je sljedeća: Broj nezaposlenih izosi 25 posto, među mladim ljudima čak više nego duplo od toga. Prosječna plaća iznosi 430 eura mjesečno uz stalni strah da će izgubiti posao.
Jedna gospođa izlazi, druga ulazi. I po komandi počinje pričati: 30 godina je radila za preduzeće i šta ima od toga: ništa. Svi se slažu. BiH u brojnim područjima ne napreduje već nazaduje.
Edin je bio mali kada je počeo rat, a time i ekonomske nedaće. Sa 20 je otišao u Francusku raditi, a onda nekoliko godina u Afganistan, u vojnu bazu. Nakon što je preživio težak napad vratio se u Europu. U Poljskoj je vozio kamion: dijelove za avione na relaciji Kattovitza preko Bugarske za Mađarsku. 37.000 kilometara u 90 dana. Za 1.000 eura mjesečno. Onda se ipak vratio u BiH, natrag supruzi i djeci. Kao samostalni taksista radi sada sedam dana u sedmici, bez odmora, bez nade da će se ovdje mnogo toga promijeniti. U zimu, kada bude mirnije, ponovo će krenuti na kurs njemačkog.
“Posljednji putnik izlazi iz automobila. I Edin želi oitići sa svojom porodicom, u Njemačku ili gdjegod. Svejedno. Na nebu iznad Tuzlom navlače se oblaci. Grmi. Edin dodaje gas. Neko mu maše. Svaka marka je važna”, piše u svojoj reportaži iz Tuzle Deutschlandfunk.
Izvor: DW
