Čelične dame FUP-a: U svemu moramo biti iste, pa čak i bolje od muškaraca

Njeno lice je gotovo uvijek pod maskom, i da je žena ta koja ga obara na pod i veže, okorjeli kriminalac može primijetiti samo ako joj se duboko zagleda u oči. Ona je jedina dama u Specijalnoj jedinici FUP-a koja među svojim muškim kolegama, rame uz rame, opstaje već 12 godina.

Kako je odavno naučila od svojih starješina, od 8 do 16 sati svakoga dana, ona je zapravo muškarac. Sve dok ne dođe u krug svojih najbližih. Policajac je, međutim, 24 sata dnevno. Jedina žena u jednoj od najjačih i najjopasnijih policijskih jedinica u državi zove se Dubravka Todorović.

Neustrašiva tridesetpetogodišnja „specijalka“  govori za Faktor o svojih 12 godina u redovima specijalaca, odnosu sa muškim kolegama, izazovima u policijskom poslu.

“Ja mogu”

O istim temama ali i njihovim strahovima i nadama razgovarali smo i sa novim pojačanjima FUP-a, mladim damama koje su tek krenule Dubravkinim stopama.

Tokom razgovora sa tri dame, ekipa Faktora svjedočila je pravom nadopunjavanju mladosti i iskustva koje vladaju u ovoj policijskoj agenciji. U FUP-u je uposleno oko tridesetak žena na različitim pozicijama, a među njima su Dubravka ali i nove policijske snage, mlade Amira Karačić i Ajlina Jaganjac. Dame plijene svojom ljepotom ali i policijskim stavom kojim pokazuju koliko vole i koliko im je važan posao koji rade.

Marina Zović, glasnogovornica FUP-a sa kojom smo također razgovarali, kaže nam kako u ovoj instituciji ima 20 posto pripadnica ljepšeg spola, što nije zanemariv broj ako se ima u vidu da je desetak godina ranije žena u policiji bila rijetka pojava.

Dubravka Todorović je tako u policiji ukupno 15 godina. Već nakon tri godine rada i sticanja čina mlađeg inspektora prešla je u Specijalnu jedinicu gdje je ostala do danas jer je to, kako kaže, stvoreno za nju.

Već deset godina niti jedna žena nije ni pokušala da joj prkosi. One koje prethodno jesu, provele su pola godine ili godinu u ovoj jedinici i brzo odustale. Mukotrpne treninge u kojima nema nikakvih privilegija za ženu nisu mogle izdržati.

Dubravka nam priča da je za svoj radni vijek u policiji prošla sve i svašta ali i da nije nikada posustala. Muške kolege su je testirale i na kraju ostale njom zadivljene. Shvatili su da imaju kolegicu koja im je jednaka u svemu.

-Kada sam tek prešla u specijalnu jedinicu jedan od kolega me je baš malteretirao. Tjerao me je da nosim heklere za cijeli tim i slične stvari, a samo kako bi me doveo do granice pucanja. Međutim, nisam to dozvolila, radila sam sve što mi je rečeno. Mjesec dana kasnije priznao mi je da je pokušao sve samo da me rasplače i da kažem ja to ne mogu. Ja sam mu dokazala da tako nešto od mene nikada neće dočekati. Od tada smo najbolji prijatelji – prisjeća se Dubravka.

Ističe kako se od žena u policiji zahtjeva mnogo i da moraju u svemu biti jednake muškarcima pa čak i bolje, a kako bi zavrijedile poštovanje. Ukoliko žena posustane, pusti suzu i kaže da ona to ne može, postaje sjena.

-Ja kad ne mogu ne priznam to ni sama sebi, a naročito ne drugima. Druge su kolegice posustale, rekle su „ja to ne mogu“ i nisu ni mogle. Sve je u našim glavama – kaže Dubravka.

Tako, ona prolazi kroz teške treninge sa kolegama koji podrazumijevaju, između ostalog, marševe od 40 kilometara sa punom opremom, a u kojima se prepješači cijela Bjelašnica, alpinističke treninge, ronjenje, skijanje, trčanje i sve što uz to ide… Svaki specijalac mora biti u stanju dići najmanje svoju težinu pa tako i ona. Penje se i spušta niz stijene, sa krovova zgrade kroz prozor upada u stanove…

U svakom momentu Dubravka je spremna za akciju, a često se dogodi da u sitne sate dobije poziv na koji se odmah mora javiti jer je „pokret“ na snazi. Dostupnost tokom 24 sata u njenom slučaju je obavezna.

-Onaj ko je u Kantonu Sarajevo nakon takvih poziva u bazu mora stići za pola sata, spremamo se i krećemo. Nekada ne znamo ni gdje idemo. Dobijemo precizna naređenja koja se izvršavaju bez greške – priča Todorović.

Dubravka nam pojašnjava kako ona i njen tim zapravo rade na izvršenju onoga na čemu istražitelji FUP-a rade mjesecima. Akcije hapšenja su vrhunac najsloženijih istraga zbog najtežih krivičnih djela, a u koje se ni istražitelji ne usuđuju ići sami odnosno bez pratnje specijalne jedinice.

Šapka najdraža igračka

Tada nastupa ova čelična dama te sa maskom na licu te pod punom opremom zajedno sa svojim kolegama kreće u realizaciju pravih filmskih akcija. Svaka akcija je uvijek isplanirana do najsitnijeg detalja. Specijalci FUP kada idu u akciju zalede svojim nastupom mjesto na koje dođu i pohapse kriminalce munjevitom brzinom. Trema, kaže Dubravka, uvijek je prisutna jer nikada ne znaju šta ih čeka, ali kada se stigne na odredište adrenalin preuzima ulogu i za tremu više nema vremena.

-Obično se u akciju kreće noću, a kriminalci se uglavnom hvataju na spavanju. Uglavnom koristimo faktor iznanađenja tako da oni ne znaju šta ih je snašlo – priča nam Dubravka.

Kroz više od deceniju rada u policiji anegdota nije nedostajalo, pa nam Dubravka priča kako je nakon munjevite akcije jednom osumnjičenom ozbiljno „zaprijetila“.

-U kombiju smo vozili osumnjičenog na ispitivanje i u jednom trenutku me je kolega udario u šljem koji sam imala na glavi. Osumnjičeni kojeg smo vodili na ispitivanje sjedio je do mene i ja sam pomislila da je to uradio on. Značajno sam ga pogledala, a on se strašno prepao i samo je ponavljao: nisam ja, nisam ja – priča kroz smijeh Dubravka dodajući kako je shvatila o čemu se radi tek kada su se kolege počele smijati.

Iako je policijski posao izuzetno zahtjevan, Dubravka ga nastoji odvojiti od svog privatnog života i da kada jednom ode u svoj dom zaboravi šta zapravo radi. Tada se posvećuje porodici; suprugu i mališanima od šest i tri godine. Iako ima tako „opasan“posao, ističe kako njena porodica ne trpi zbog toga. To, kaže ona, ima zahvaliti suprugu koji joj je velika podrška u njenom poslu i za sve ima razumijevanja. O poslu se uopće ne priča. S druge strane, dječica donedavno nisu uopće znali da im je majka policajka.

-Jednom sam morala izaći s posla da dijete odvedem na vakcinu i kada su me vidjeli u uniformi to je djeci bio šok. Nisu mogli da vjeruju. Sada se već ponose mamom i punih usta se hvale gdje god stignu da je njihova mama policajac i da su oni posebno zaštićeno zbog toga. Omiljena igračka im je moja šapka – kaže Dubravka.

Dubravkinim stopama krenule su i njene mlađe kolegice koje su u policijskim redovima nepuni mjesec.

Mlade i opasne

Amira Karačić, tridesetogodišnjakinja iz Sarajeva, magistrirala je na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu i to Međunarodne odnose i diplomatiju. Radila je dvije godine u struci, a kada je vidjela priliku da bude u policijskim redovima, nije oklijevala.

-Prijavila sam se i uspješno prošla obuku koja me je oduševila. Prošlo je već nekih osam mjeseci i ja iz dana u dan sve više volim ovaj posao – kaže nam Amira. Trenutno radi na u Odjeljenju za zaštitu ličnosti po mjestu stanovanja.

– Za sami početak raspoređeni smo ispred objekata gdje žive te ličnosti, čuvamo ih u kućici i na raspolaganju smo im 24 sata. Do sada nismo imali nekih izazova jer smo tek počeli, ali se nadam da ćemo ići stopama starijih kolega – kaže Amira.

Kada je u pitanju odnos sa jačim polom Amira kaže da su u svakom momentu potpuno ravnopravni.

-Sve moramo da radimo kao muškarci kada su u pitanju radne kolege. Međutim, kada ostali muškarci čuju da sam policajka onako im malo opasno zvuči i odmah se osjeti neka distanca – priča Amira.

Ajlina Jaganjac , također još jedna mlada nada FUP-a, od malih nogu je znala šta hoće: nositi policijsku uniformu. Iako niko u njenoj porodici nije te struke, Ajlinina strast za plavim košuljama je oduvijek bila najveća.

-I kao mala sam se igrala policajaca i „ta ta“ sa dječacima. Zato sam i upisala i magistrirala kriminalistiku. Diplomirala sam i magistrirala na maloljetničkoj delikvenciji. Zaista ovaj posao volim, ne kaže se bezveze da vam ovaj posao mora biti u krvi kako biste ga obavljali kako treba. To je u mom slučaju baš tako – priča nam dvadesetčetverogodišnja Ajlina.

Ova djevojka trenutno je raspoređena na vanrednoj zaštiti zgrade Vlade Federacije koja ima dodatno obezbjeđenje zbog protesta koji su u toku.

Iako veoma mlada, do sada Ajlina nije imala problema na dužnosti te ne preza od toga da ozbiljno radi svoj posao, uprkos svojim godinama zbog kojih je mnogi još uvijek ne shvataju ozbiljno. Do sada niko se nije dvoumio da li da posluša naredbu mlade dame.

-Milsim da je sve do stava i načina na koji djelujete. Do sada mi se niko nije usprotivio, a nadam se da će teko i dalje biti. Policijska uniforma mora da predstavlja autoritet – kaže Ajlina.

Izvor: Faktor