“Uvijek kažem da bih voljela da nisam Ceca Kitić. Mislim da bih sve u životu lakše završila, pa i ovo u vezi sa stanom da nisam Ceca. Čak i kad me neko udara, ne znam da li me udara zato što sam Ceca Kitić ili zato što sam lijepa, plava i zgodna”, govori slavna rukometašica Svetlana Ceca Kitić u intervjuu koji je dala za magazin Azra.
Intervju sa Svetlanom Kitić, vlasnicom titule najbolje rukometašice svijeta, dogovarali smo još prošlog mjeseca tokom trajanja Festivala savremene žene u njenoj rodnoj Tuzli. Iako je prethodno potvrdila, Ceca je morala otkazati svoj dolazak, a sve zbog, kako nam je sada objasnila, privatnih problema koji je mjesecima muče.
Naime, slavna rukometašica i žena koja je, osim po sportskim uspjesima, javnosti poznata i po svojoj hrabrosti i borbenosti, prolazi pravu životnu dramu zbog stambenog kredita od 50.000 eura, koji je 2007. godine podigla za stan u Beogradu. Sve je krenulo po zlu kada se rata prvo jednom, a zatim i drugi put duplirala, što je, uz kašnjenje u plaćanju, dovelo do toga da banci treba da isplati 62 hiljade eura ili će joj oduzeti stan.
Ceca je prošle sedmice pristala govoriti za magazin Azra. U jednom trenutku, vrlo emotivno i kroz suze, priznala je koliko joj cijela situacija teško pada, ali da u životu nikada nije molila, pa neće ni ovog puta.
” Ja sam žena koja ne voli da moli za nešto što je njeno i ja to ne mogu. Kćerka mi je rekla: 0Ali mama, to je naš stan, moraš’. Ja kažem: ‘Ne moram kćeri. Ja sam tebe vaspitavala da za nešto što je tvoje ne moraš da moliš’. Ako bih molila, ja bih izgubila sebe, a kao majka bih pogazila svoje riječi”, kaže ona na početku razgovora.
“Nije baš da čuvam stan. Ne čuvam ja stan, nego slike i sitnice u njemu. Tu mi je i pehar da sam najbolja rukometašica na svijetu. Planiram da ga stavim na aukciju i da taj novac dam u dobrotvorne svrhe. Za mene je stan samo zid, a već su bili i kupci koje je dovela banka”, rekla je Ceca.
Kaže kako su joj oči bile pune suza, kada su ljudi došli da kupe stan.
“Oči su mi bile pune suza, ali ponos… ja rijetko kada plačem, a i kad plačem to radim kad sam sama. Ali, tako mi nekad dobro dođe da zaplačem. Kada su ljudi ušli u stan i vidjeli mene, rekli su: ‘Mi ovaj stan nećemo kupiti’. Mislim da ovaj stan niko neće ni kupiti, jer ko god uđe u njega vidjet će da je to stan pun ljubavi i emocija. Tu je i svijeća koju mi je poklonila majka. Ništa ja ovdje nisam kupila, sve su to stvari koje sam dobila i zbog toga stan odiše ljubavlju. Ovaj stan ima najljepši pogled u Beogradu i u jednom je od najljepših naselja. Uz sve to, tu su i komšije. Ja sam jedna nepopravljiva Bosanka i jedino ovdje sam doživjela ono što ima u Bosni, a to je da s komšijama razmjenjujem i posuđujem šećer, jaje, luk ili bilo šta. Ja sam neko ko s komšijama pije kafu. Ali, to su emocije i idu nastranu, jer je ovo 21. vijek i emocije niko ne gleda. Tražila sam od banke da otkupim stan na rate, međutim, oni žele cijeli iznos. Otkud mi 62 hiljade eura? Meni se javlja pola svijeta i nude pare, ali ja kažem: ‘Hvala, ali uz sve poštovanje, ja nisam socijalni slučaj’.
Izvor: AZRA
