Uprkos korektnim odnosima koje su imali Tito je nervirao Castra koji mu je zamjerio raskošan način života te ovisnost o beskrajnim užicima u hrani, piću, skupoj odjeći i beskrajnim zabavama.
Mediji su pisali da je Castro, koji se odijevao skromno kako bi pokazao bliskost sa radnicima i seljacima, smatrao da nije ispravno što se Tito ponaša kao da je “treći po redu nasljednik britanske kraljice”.
Pored različitih pogleda na stil života, Castro je Titu zamjeru jer je na neki način izdao revoluciju prodavanjem oružja Fulgenciu Batisti. Inače, Batista je bio siva eminencija u razdoblju od 1933. do 1940. godine na Kubi. Od 1940. do 1944. bio je predsjednik, a drugi put se na vlast popeo kroz puč, vladavši od 1952. do 1959. godine.
Pored ovoga, analitičari navode da postoji još jedna razlog zbog kojeg dvojica lidera nisu bili pretjerano bliski. Naime, njihov odnos se može povezati s mentalitetima jer je Tito bio stari revolucionar srednjoevropskog kova koji je imao potrebu za promocijom.
To je ujedno i razlog zbog kojeg se Tito nikada nije odrekao svog nakita, skupih odijela i kompletnog luksuza koji ga je okruživao. Na drugoj strani Castro je bio klasničan latinoamerički revolucionar.
Zanimljiva je priča i o upoznavanju Broza i Castra. Njih dvojica upoznali su se 1969. godine u zgradi Ujedinjenih nacija tako što je kubanski predsjednik prišao Titu kojeg je u tom trenutku iznimno poštovao. Ubrzo nakon toga uslijedili su bilateralni sastanci na Brionima i u Havani.
Jugoslavija i Kuba održale su dobre odnose uprkos tome što su Tito i Castro imali različite stavove 1979. godine na Summitu nesvrstanih u Havani i to na pitanju odbrane izvornih načela nesvrstavanja.
Pojedini analitičari smatraju da je neslaganje bilo inscenirano kako bi Jugoslavija dobila podršku SAD-a, a Kuba podršku Rusije. Ipak, Castro je bio je jedan od rijetkih političara koji nije prisustvovao Titovoj sahrani.
