Emira Talić iz Sanskog Mosta vlasnica je obrta “Sehara” koja se bavi proizvodnjom bosanske papuče, muške, ženske, dječije kao i klompica.
Prije desetak godina bračni par Talić je došao na ideju da počne da se bavi izradom bosanskih papuča. Nekoliko godina su skupljali novac, kupovali mašine, a prije pet godina su registrovali obrt i počeli sa proizvodnjom.
Papučarstvo je zahtjevan i skup obrt priča za Anadolu Agency (AA) Emira Talić i dodaje da iziskuje mnogo rada i truda.
“Za bosansku papuču prvenstveno treba imati šivaću mašinu, paspul mašinu, štanc mašinu, presu, te brentu sa kojom se izrađuje drvo, koje mora biti lagano i dobro suho, jer ne valja da puca. Također, moramo imati visoko kvalitetnu gumu, koja je specijalna i ima dovoljno čistoće da ne puca, ne kliže se i podnosi veliku težinu. Od drveta nam je potrebna joha, koja je veoma lijepa za obradu”, kaže Emira.
Za izradu jednog para papuča potrebno do tri sata
Poznata sanska papudžija ističe da za izradu jednog para bosanskih papuča potroši do tri sata, a na kraju sve zavisi i od narudžbe i od toga šta mušterija želi.
“Zavisi da li radim zlatovez ili samo trakice, jer se papuče od 19. vijeka rade uglavnom u boji, a do tada su se izrađivale samo u prirodnim bojama. Svaki kraj i svaki papudžija ukrašava papuče na svoj način i stavlja neki simbol tog kraja. Mi smo pokušali u tradiciju da ubacimo dašak modernog, pa ubacujemo zlatoveze u obliku ljiljana, ruža i raznih oblika”, navodi Emira.
Bračni par Emira i Elvis Talić imaju pune ruke posla, a kažu da imaju mnogo narudžbi iz Mostara i Sarajeva. Izrađuju i papuče za vlastitu trgovinu, no imaju pregršt posla i tokom ljeta kada dođe dijaspora.
Ističu da mnogi ljudi iz dijaspore kupuju njihove bosanske papuče i nose u zemlje u kojima žive da bi ih podsjetile na rodni kraj.
Posao od kojeg se može živjeti
Talići su dva puta bili jedini predstavnici Bosne i Hercegovine na festivalu Sheik Zayd u Ujedinjenim Arapskim Emiratima i to im je nezaboravno iskustvo.
“Predstavljali smo tradiciju Bosne i Hercegovine i naš rad. Arapi su bili oduševljeni našim papučama i kupovali su čim bi ih ugledali, tako da nam je to u stvari bila najveća i naljepša nagrada, a ujedno i potvrda da radimo nešto lijepo i kvalitetno”, ističe Emira.
“Cijena papuča se kreće zavisno od veličine, pa tako od 36 do 42 veličine sa zlatovezom koštaju oko 35 KM, a dječje od 20 do 30 KM. Papuče osim dijaspore kupuju i naše stare nene najviše kao poklon za Bajram”, navodi Emira.
Dodaje da je za ovaj zanat potreban sabur i ljubav. Kaže da se od ovog posla može živjeti, ali da je žalosno što većina omladine danas izbjegava zanate. Njoj i suprugu izrada bosanskih papuča donosi veliko zadovoljstvo i rade ga, kako sama kaže s velikom posvećenošću i entuzijazmom.
