Problematika seksualnog uznemiravanja koja je prije nekoliko dana objelodanjena od strane Milene Radulović, a nakon toga bila ohrabrenje mnogim osobama da progovore o tome, još uvijek je u fokusu javnosti.
Na prostoru Bosne i Hercegovine, uzimajući u obzir broj anonimnih prijava koje su stizale na stranicu “Nisam tražila,” ovaj problem je živ dugo vremena i nikad se nije radilo na tome da ga se pokuša valjano riješiti.
Svaki dan sve više osoba biva podstaknuto da na osnovu dosadašnjih ispovijesti iskaže i svoje vlastito negativno iskustvo koje se dešavalo ili se još uvijek dešava.
Univerzitet u Tuzli jedna je od ustanova u kojima je ovaj problem, prema izjavama na stranici “Nisam tražila,” dosta učestao i gdje problem seže mnogo godina unazad.
Boris Krešić, doktor pravnih nauka, tim je povodom pričao o tome da li smijemo zanemarivati anonimne prijave koje se odnose na seksualna uznemiravanja, a također je napomenuo i neke nedostatke kada je u pitanju rješenje ovog problema:
“Problem je što se ljudi u BH društvu rijetko odlučuju da javno istupe sa ovakvim stvarima, jer bi odmah bili označeni kao neko nad kim je vršeno to nasilje.”
Ono što je zabrinjavajuće, kako ističe Boris Krešić, jeste i nedostatak reakcije od strane određenih ustanova:
“Još uvijek nismo čuli nijednu reakciju kada je u pitanju ovaj problem, da li je bilo nekih ispitivanja jesu li se ovakve stvari dešavale. Mi svake godine imamo anketu među studentima gdje se ocjenjuju profesori i zašto sada ne bismo uradili jednu anonimnu anketu da li je nekad došlo do seksualnog uznemiravanja od strane nekog uposlenika.”
Krešić ističe da bi se upravo na osnovu toga imao i tačan dokaz kako bi se mogle poduzeti određene pravne radnje.
Uzimajući u obzir da je ovo problem koji bi što djelotvornije i brže trebao biti riješen, Boris Krešić je u našem programu pričao i o pravnim regulativama sa kojima je potrebno da se upoznamo, a koji se tiču seksualnih delikta.
Video razgovora sa Krešićem možete pogledati OVDJE.
