Boris Dežulović: Život i priključenija Čarlsa Darvina

 Elem, pita mališan mamu kako su nastali ljudi. “Dragi Bog je šestog dana od blata napravio čovjeka i udahnuo mu život, pa od njegova rebra napravio prvu ženu. Tako su nastali ljudi”, odgovorila mu majka. “Zašto onda tata kaže da su ljudi nastali evolucijom primata?”, zbunio se mali. “Dobro”, pomirljivo će mama, “ja sam ti govorila o mojoj porodici.”

Ne zna se tako za ostatak čovječanstva, ali što se njihove familije tiče, Srbi – čini se – ipak nisu nastali od majmuna. U Srbiji je, čuli ste već, početkom ovoga mjeseca veća skupina eminentnih znanstvenika, sama krema srpske pameti – u svemu više gotovo tri stotine učenih glava, od kojih pedesetak akademika i univerzitetskih profesora – potpisala peticiju za reviziju izučavanja teorije evolucije u školama i na fakultetima. Zapanjeni su srpski akademici i profesori otkrili, naime, kako se ta pomodna pseudonaučna novotarija iz Engleske munjevito proširila srpskim školama, gdje nesretna djeca najnormalnije uče da su ljudi nastali od majmuna. A lepo su akademici upozoravali da će Dositej Obradović i Internet načisto da upropaste srpsku omladinu.

Kako, međutim, peticija iz nekog razloga nije naišla na osobit interes u Beogradu, gdje bez pogovora prihvaćaju svaku beslovesnu budalaštinu sa Zapada, historijska je diskusija podignuta na višu razinu i preseljena u Republiku Srpsku, gdje je raspravu o spornoj teoriji konačno prihvatio Senat Univerziteta u Banjoj Luci. Mrtvi hladni, bez ikakve zajebancije, profesori i studenti slavnog banjalučkog Univerziteta, eto, na službenoj sjednici Senata na Spasovdan – o krsnoj slavi grada – najozbiljnije raspravljaju o stotinu pedeset godina staroj knjizi Engleza Charlesa Darwina “O postanku vrsta”, da jednom za svagda zaključe drži li možda ipak njegova teorija vode.

Čitava znanstvena zajednica bez daha tako prati vijesti s banjalučkog Univerziteta, ne spavaju Oxford, Cambridge i Harvard, ne spava Nobelov komitet, ne spava Stephen Hawking, oči cijelog svijeta uperene su u prozore sale 7 palače Rektorata na Bulevaru vojvode Petra Bojovića, gdje se čeka pravosnažna presuda sveučilišnog Senata o Darwinovoj teoriji evolucije vrsta.

A novinari kampiraju oko Rektorata i hvataju sudionike ove povijesne rasprave.

“Moram priznati da još uvijek nismo imali neku ozbiljniju diskusiju po ovoj tački dnevnog reda”, rekao je tako novinarima banjalučkog ATV-a Ratko Savić, student i član univerzitetskog Senata, “ali sudeći po onome što smo do sada mislili, smatram da će studenti biti suzdržani.”

Sunce ti jebem geocentrično, studenti su suzdržani!

– Štajaznam, meni je ta engleska teorija malo nategnuta – javio se na sjednici Senata predstavnik studenata. – Jasno mi je da su jugoslavenski partizani bili engleski saveznici, i da su Englezi u Titu vidjeli branu Staljinovim aspiracijama na Balkan, ali jedini legitimni nosioci pokreta otpora u Jugoslaviji bili su četnici Draže Mihailovića, koji kao kraljevska vojska nisu tražili nikakve radikalne političke promjene, tako da je stav studenata po tom pitanju jasan, nedvosmislen i…

– Halo – prekinuo ga je u to predsjednik Senata. – Ne teorija revolucije, nego evolucije. Teorija evolucije.

– Ah, to – lupio se student po čelu. – Onda pišite “suzdržan”.

Ništa, eto, u ovoj mahnitoj, suludoj epizodi iz zone sumraka nije tako stravično, jer ništa drugo zapravo i nije stravično, već više ili manje zabavno, kao što je stravičan stav studenata banjalučkog Univerziteta, samog cvijeta republikosrpske mladosti i pameti, što se između dvije teorije o postanku vrsta – one po kojoj su ljudi i životinje milijunima godina evoluirali iz primata, i one po kojoj je dragi Bog jednog petka stvorio sve morske i kopnene životinje, a u subotu čovjeka i ženu – neodlučno preznojava, naginjući čas na jednu, pa na drugu stranu, pa na koncu izjašnjava kao suzdržan.

Jer “još uvijek nisu imali neku ozbiljniju diskusiju po ovoj tački dnevnog reda”!

Sunce ti jebem geocentrično, izvinte me što psujem, studentima Univerziteta u Banjoj Luci teorija evolucije vrsta je “točka dnevnog reda” po kojoj “još uvijek nisu imali neku ozbiljniju diskusiju”! Sam dragi Bog zna što su banjalučkim studentima bile prethodne točke dnevnog reda, zbog kojih nisu do sada stigli “ozbiljnije” pretresti dokaze da je Bog kitove stvorio u petak, a Srbe u subotu. Zapeo valjda dnevni red, jer su mjesecima raspravljali o potencijalno zanimljivoj i intrigantnoj tezi da je Zemlja okrugla. Da su znali u Senatu da će studenti biti suzdržani, mogli su odavno već raspraviti i tu, kako ste rekli da se zove, evoluciju.

Ovako pate sljedeće točke dnevnog reda, i sad je već ozbiljno pitanje hoće li studenti do kraja akademske godine uspjeti proći ostale točke dnevnog reda – “teoriju gravitacije”, “heliocentričnu teoriju”, “svetsku zaveru ljudi-reptila”, “vakcinacija ili drugi genocid nad Srbima”, “izbor izvođača radova na postavljanju inoks jarbola za zastave u zaštićenom parku Univerzitetskog grada” i “razno”.

Strah me, eto, i pomisliti što je takvim studentima na dnevnom redu pod točkom “razno”.

Može vam tako, kao i meni, izgledati stravično kako se banjalučki studenti, znatiželjna i slobodoumna mladost kakva je svugdje u svijetu otvorena i za mnogo hrabrije i revolucionarnije nove ideje od Darwinove, ne bi htjela zalijetati oko njegove smjele teorije o evoluciji vrsta – jer njima ta “točka dnevnog reda” traži malo “ozbiljniju diskusiju”, pa su se na historijskom glasanju u palači Rektorata stisnuli poput šupaka, potonuli u stolice, pilje u onu dvoglavu kokoš na zidu i prave se da ne čuju pitanje – ali stvar je u tome da se oni zapravo i ne školuju za kritičko mišljenje i vlastiti stav, već da budu “suzdržani”. Naučna dostignuća kao “tačke dnevnog reda” i suzdržanost oko teorije evolucije sam je njihov diplomski rad, službeno suzdržani oni su posve spremni za život i izazove novih točaka uzbudljivog dnevnog reda koji ih čeka.

Elem, pitat će sutra mališan mamu kako je došao na svijet, a ona će se zacrvenjeti i zamucati: “Donijela te roda.” “A tata? Je li tata učestvovao?”, pitat će mali. “Pa i nije”, odgovorit će mama. “Tata je bio suzdržan.”

Izvor: Oslobođenje