Luis Karlos de Noronja Kabral da Kamara je uzeo lisabonski telefonski imenik i pred magistratom i svojim advokatom nasumice izabrao 70 ljudi koji će podijeliti svu imovinu koju posjeduje, ali tek pošto umre.
Zamislite da se probudite kao siromah u Lisabonu, koji jedva sklapa kraj s krajem, od danas do sutra, i da vam iznenada zazvoni telefon.
Sa druge strane žice je advokat koji vas obavještava da ste nasljednik portugalskog plemića koji vam je imovinu zavještao trinaest godina ranije, ali je tek sada preminuo; da ste nasljednik čovjeka kojeg nikada u svom životu niste vidjeli a za njega vjerovatno ni čuli, i to samo dan nakon što vas je djevojka ostavila jer nemate para.
Ako mislite da je to zaplet nekog američkog filma B-produkcije, varate se. U pitanju je istiniti događaj iz 2007. godine: jedan portugalski aristokrata zavještao je svoje imanje sedamdesetorici svojih sugrađana, koji su mu bili potpuni stranci.
Mogao je da pokloni bilo kojoj dobrotvornoj organizaciji – poput onog američkog milionera krajem 19. vijeka koji je svoje imanje zaveštao za stvaranje “doma za mačke” – ali nije.
Umjesto toga, Luis Karlos de Noronja Kabral da Kamara je uzeo lisabonski telefonski imenik i pred magistratom i svojim advokatom nasumice izabrao 70 ljudi koji će podijeliti svu imovinu koju posjeduje, ali tek pošto umre.
Svi nasljednici su naravno bili šokirani. Prvo, niko u Portugaliji ne ostavlja testament. Drugo, portugalska aristokratija je strašno osiromašila u poslednjim decenijama, u cjelini, a kamoli ekscentrici među njima. Treće, da vas neko izabere zabadanjem prsta u telefonski imenik? Logično je da ćete pomisliti da je u pitanju prevara.
Luiž Karlos je bio vječiti neženja, bez djece i nasljednika, kada je preminuo rano, u 42. godini života. Svoju imovinu – 12-sobni stan u centru Lisabona, kuću na sjeveru zemlje, automobil i 25.000 evra – nije želio da ostavi državi za koju je vjerovao da ga je potkradala, a to bi se desilo da nije ostavio testament.
“Mi u Portugaliji nemamo tradiciju pisanja testamenta. Zapravo, pričati o testamentu je kao pričati o smrti, a ljudi ne vole da pričaju o smrti”, rekao je tada jedan tamošnji pravnik.
Na sjeveru gdje je proveo poslednje godine svog života Luisa Karlosa pamte po lijepom.
Njegov susjed kaže da je bio “dobar čovjek, mada je mnogo pio“, dok je jedan njegov prijatelj izjavio: “Siguran sam da je samo htio da unese pometnju time što će imovinu ostaviti strancima. To ga je zabavljalo”.
