Prije tačno 30 godina u Zagrebu je prvi put zaplakao maleni Matej Gašpar, beba koju je cijeli svijet iščekivao.
Dječak je bio petmilijardita beba, a u glavnom gradu Hrvatske rodio se tokom trajanja Univerzijade. U saradnji s Yugopapirom, “Index” je objavio tekst koji opisuje uzbuđenje koje je vladalo zbog njegovog rođenja.
“Juli 1987: U klinici za ženske bolesti i porode u Petrovoj ulici, u subotu 11. jula u 8 sati i 35 minuta medicinske sestre i ekipa doktora (dr Mišković, dr Barišić, dr Jurković i prof. dr Kuvačić) bili su uzbuđeniji nego obično, jer pomogli su da na svijet dođe simbolični petmilijarditi stanovnik Zemlje, Matej Gašpar. Taj je majušni čovjek u devet mjeseci, koliko je rastao i razvijao se u utrobi majke Sanje dostigao 53 centimetara visine i 3.600 grama težine.
To se dogodilo za vrijeme trajanja Univerzijade ‘87., a neposredno pred dolazak generalnog sekretara Ujedinjenih naroda Javiera Pereza de Cuellara. Slika u ovom trenutku najpoznatije bebe svijeta, malog Mateja u naručju generalnog sekretara UN obišla je čitav svijet.
“Matej je”, rekao je de Cuellar majci Sanji i ocu Dragutinu, “zaista lijepo dijete.”
Naglasio je da pozdravljajući malog Gašpara, pozdravlja svu djecu svijeta, bez obzira na boju kože ili socijalno podrijetlo.
“Izuzetno sam ponosna”, kaže Matejeva majka, “što se moj sin rodio u vrijeme Univerzijade, u vrijeme druženja mladih svijeta, kojima se pridružujem u njihovim željama i željama ljudi širom svijeta za mirom i prijateljstvom.”
Sanja Gašpar je odgajateljica, tata Dragutin je električar iz “Rade Končara”, a svjetska petmilijardita beba njima je drugo dijete.
“Isti dan nakon poroda već sam hodala”, rekla je majka malog jubilarca, “to valjda znači da se dobro osjećam, Matej je također dobro. Od njegova rođenja posjetili su me mnogi novinari i makar je smiješno, čini mi se da to Mateju izuzetno odgovara. Kao da fotoreporterima već pozira…”
Na pitanje ima li neki specijalni tretman u bolnici, obzirom da je majka petmilijarditog djeteta, sretna je majka odgovorila: “Svi su u bolnici divni, i sestre i doktori i moram reći da zbog Mateja nemam nikakav specijalni tretman. Osoblje je jednako dobro prema svim majkama.”
Na brijegu iznad dijela grada koji se zove Vrapče u 26 godini starom domu Gašparovih, ovih je dana bilo vrlo živahno i veselo.
Više od 20 članova porodice vrlo je brzo saznalo za radosnu vijest i pohrlilo u dom Gašparovih da zajedno proslave Matejev dolazak na svijet.
Petmilijardita crnokosa beba mogla se zvati Ivan, Petar, Janko, Karlo ili Matej. Da dobije ime Matej odlučile su dvije stvari. Njegovom starijem bratu, dvoipogodišnjem Tinu najviše se, izgleda, svidjelo ime Matej, koje je najčešće izgovorio, a osim toga predsjedniku Skupštine grada Zagreba dr Mati Mikiću tog je dana bio rođendan.
I tata Drago je presretan što je upravo njegov sin petmilijarditi Zemljanin. Vozeći se u tramvaju, nakon što je s prijateljima proslavio rođenje sina, čuo je kako ljudi pričaju o Mateju. Nije mogao suspregnuti osmijeh i sakriti ponos što je upravo on njegov otac.
Jubilarnoj su bebi počeli pristizati i prvi pokloni. Fabrika farmaceutskih proizvoda i dječje hrane “Pliva” poklonila mu je besplatnu hranu i kozmetiku za sljedećih šest mjeseci. Zajednička je želja sviju nas da Matej izraste u jednog sretnog i uspješnog čovjeka i da svoj život proživi u miru i sreći, kao i sve one generacije mladih koje će se još roditi, uljepšati život na Zemlji svojim prisustvom i zalagati se za dostojanstven život u miru i prijateljstvu među svim narodima koji nastanjuju našu planetu.
Napisala:
Tea Starčević (Top, 1987.)