PIŠE: Biljana Skoković Tomić
“Kiseljački aparthejd: Neka izađu bošnjačka djeca, ovim se autobusom sada voze hrvatska” – naslov je teksta objavljenog na društvenim mrežama.
Dvaput sam pročitala. Mislim u pitanju je neka greška. Vid mi slabi…. Ali avaj, to je, nažalost, naša zbilja i java. Strašno!!! Događa se svakodnevno, a mi ovdje u Tuzli, “zaštićeni” našom varljivom multikulturalnošću mislimo ne događa se kod nas. Daleko je od nas. Ali se događa, nažalost, i nagriza ionako bolesno bh. tkivo njene državnosti i suverenosti. Poput bolesti. Nacionalna podvojenost, ksenofobija, segregacija put su u pakao aparthejda kojeg aminuju naši bajni političari, posebno u vrhu države.
Kada čovjek bolje razmisli oni su to sve i proizveli. Sjetimo se samo nedavne posjete Čovića i hrvatskog premijera Plenkovića, upravo Tuzli. Ušetali su u grad i predgrađe poput turista, ignorišući činjenicu da ovaj grad ima svog gradonačelnika, kao i predsjednika Kantona. Bahato, nadobudno i prepotentno išli su samo u hrvatska sela da vide kako tamo “pučanstvo živi”, kako napreduje gradnja crkve za koju je hrvatska vlada do sada dala znatnu pomoć u novcu!!! Taj isti Čović koji je položio zakletvu da će kao član Predsjedništva BiH štititi integritet svih njenih naroda, zaboravio je na ove druge.
Podvajanja, selekcija u odabiru naroda i teritorija u cilju njihovog veličanja i prisvajanja događa se i ovdje. Samo se djeca ne tjeraju iz autobusa, nego ovo ima malo suptilniju formu, kao npr. posjeta “visokih” hr.zvaničnika Tuzli.
Ta skandalozna i bezobrazna posjeta, koja je bila ispod razine diplomatije, ravna je ovom šta se radi sa djecom u Kiseljaku. Kamo sreće da su to jedini primjeri. Lično mislim da ovdje nisu nigdje Hrvati ugroženi od svojih komšija, nego su ugroženi od ovih diletanata u politici, koji veličanjem svoje nacije najviše štete čine sebi, a potom i drugima.
Jer, to je bio diplomski presedan. Kada premijer druge države dolazi u posjetu mora se pridržavati nečega što se zove – protokol. Kad premijer susjedne države dolazi onda se zna ko mu je domaćin. Ovo je bila privatna posjeta Plenkovica Tuzli i ništa više. Kao i Čoviceva. Ali je problem što su govorili o temama koje se tiču i političkog i lokalnog i državnog nivoa. Voljela bih znati šta bi se dogodilo ukoliko bi Imamović i Gutić otišli u Hrvatsku i Srbiju da posjete samo mjesta gdje žive Bošnjaci, a da se prethodno nikome ne jave u vlasti!? Sve ovo samo dokazuje u kakvom kompliciranom vremenu živimo. Jer doći nekome u posjet, a ne pozdraviti domaćina nikada nije bilo prijateljstvo, već bezobrazluk.
Ista šema kao Vučić-Dodik. Ubiše se od brige za “svoje” narode. Hodaju po drugoj zemlji kao da su u svom selu i zapiš… teritoriji. Pravo diplomatski. U svojim državana (ne)poštuju druge “manjine”. Dvadeset godina vaspitavaju pučanstvo u BiH da im je Hrvatska domovina kao da BiH ne postoji. Nažalost, Milošević i Tuđman “žive” kroz Dodika i Čovića, slično kao Alija u svom Bakiru. Sve dok je tako i Srbija i Hrvatska će se ponašati oholo, a BiH će biti saglasna sa rastakanjem ove države. I događaće nam se Kiseljak na svakom koraku.
U takvom okruženju svaki šofer nekog autobusa, i ne samo on, u kojem čuči nacionalizam (čitaj – ustašluk, četništvo i fašizam), može izigravati malog boga, liječiti svoje komplekse i bolesti na nedužnoj omladini, kojima svaki takav gest šalje ružnu poruku da je nepoželjan u sopstvenom mjestu. Zato što se slučajno našao na pogrešnom parčetu zemlje, zemlje u kojoj vladaju sebični, pohlepni, beskrupulozni i (ne)obrazovani političari. Nije čudo što mladi, intelektualci, pa i čitave porodice, napuštaju ovu zemlju. I susjedne Hrvatsku i Srbiju… Posljedica je to upravo ove bahatosti, neznanja i primitivizma ljudi na vlasti.
Gdje se izgubilo ono poznato – ČOVJEK, kako to gordo zvuči!
