Još nije riješeno pitanje dugova bivše Republike Jugoslavije, pa prema tome i dijela koji bi bio obaveza Bosne i Hercegovine. U toku je rješavanje „češkog duga“ jer su u ovom mjesecu predviđeni pregovori u Pragu.
Sporazumom o sukcesiji, države bivše Jugoslavije dogovorile su se o podjeli nasljedstva raspoređenom u sedam grupa. No, raspodjela nije išla lako jer je svaka od zainteresiranih strana nastojala iz priče izaći što manje oštećena. Dva su razloga zbog kojih još nije raspodijeljena lista dugovanja.
Jedan je što svaka od država nasljednica želi umanjiti svoj dio duga, a drugi razlog je što se tadašnja Savezna Republika Jugoslavija dodatno zadužila, a dio tog zaduženja se sada pokušava uvući u proces sukcesije.
Ipak, ako se države nasljednice ne uspiju dogovoriti, a povjerioci pokrenu sporove pred međunarodnim sudovima vjerovatno će biti donesene presude da svaka država preuzme svoj dio duga u istim omjerima prema kojima je dijeljena i imovina u procesu sukcesije. To znači da bi BiH morala vratiti 15 posto duga.
DUG BIH PREMA ADVOKATSKOM UREDU U RIMU
Dugovanja koja se pominju u informaciji Ministarstva finansija BiH, a koja još nisu dogovorena i raspoređena su, između ostalog, dugovanja Libiji iz perioda 75. i 81. godine, a koja se odnose na kreditna zaduženja za jugoslovneski naftovod i uvoz nafte. Tu je i dug bivše Jugoslavije po osnovi klirinškog računa s bivšom Čehoslovačkom. Kada je riječ o BiH – jedini za sada konkretan dug je prema advokatskom uredu u Rimu.
Zahtjev ureda zasniva se prema navodnom ugovoru sklopljenim s Ambasadom BiH u Rimu, a u vezi sa zastupanjem pred italijanskim sudovima s ciljem zaštite imovine bivše SFRJ. Po ovom zahtjevu 2004. godine od Ministarstva vanjskih poslova BiH i Ambasade u Rimu zatražen je ugovor i ko ga je potpisao.
NEMA INSTITUCIONANOG OKVIRA ZA RJEŠAVANJE SUKCESIJE
Skoro pola duga Bosne i Hercegovine odnosi se na razvoj energetike, uglja i željeza, izgradnju prometnica i željezničkih pruga. No, najupućeniji u ovu problematiku poručuju da BiH od 2002. godine nema institucionalni okvir na nivou Vijeća ministara, tako da je pitanje izvršenja i prava i obaveza iz te sukcesije dislocirano od entiteta do kantona, što znatno usporava ostvarivanje sukcesionih prava BiH. A nemamo ni riješena bilateralna pitanja. Još je veći problem što se trenutno pred arbitražama vode enormno visoki sporovi protiv BiH.
“Tu prije svega mislim na arbitražne sporove koje Elektroprivreda Hrvatske vodi protiv Termoelektraner Gacko, neki sporovi iz Slovenije potiv subjekata u BiH”, kaže Muhare Cero, ekspert za pitanje državne imovine.
Srbija u ovoj godini mora otplatiti nešto više od 202 miliona eura dugova iz sedamdesetih i osamdesetih godina. A prema posljednjim podacima Narodne banke Srbije, dug iznosi milijardu i 965 miliona eura i odnosi se na dug prema međunanrodnim finansijskim organizacijama, bilateralnim i komercijalnim kreditorima. Srbija je od 2002. godine nakon reprograma obaveza, ukupno otplatila 4 milijarde i 629 miliona eura.
“Teško je očekivati da naše ekonomsije budu dobre i samostalne da ne zavise od drugih pa čak i Slovenija koja je najuspješnija od svih nas i ona ima duga oko 23 milijarde eura. Ovakav profil ekomonomije je takav da vas tjera da se zadužujete. Dug Srbije iznosi 27 milijardi eura i on je negdje ispod 50 posto vrijednosti BDP-a, kaže Radojka Nikolić, urednica magazina “Biznis i ekonometar”.
Inače, učešće „starog duga“ od 1992 godine, u ukupnom stanju vanjske zaduženosti BiH, zaključno sa 30. junom 2019. godine iznosi 12,24%, odnosno nešto više od milijardu maraka.
BiH će najduže plaćati dug prema Pariskom klubu, sve do 2038. godine u iznosu od 619 miliona maraka.
