BEZ OBAVEZE(A) ili kako to ameri vole da nazovu – ”prijatelji sa benifitom”
Bez obaveze ću da te nazovem i da se najavim na šoljicu kafe i čašicu razgovora.
Bez obaveze ću da pozvonim tri puta i pokucam još jednom na tvoja vrata (naša stara lozinka, još iz studentskih dana).
Bez obaveze ćeš radosno da otvoriš vrata, da me poljubiš u obraz i zagrliš čvrsto i vrlo prisno
otkrivajući da ispod majice nemaš grudnjak.
Bez obaveze ćeš da me posjedneš na trosjed, krajičkom oka tražeći mjesto za sebe, niti previše blizu, niti daleko od mene.
Bez obaveze ćeš da nam naspeš piće i nazdraviš nam oboma, za naše ljubavi (bivše i buduće), za našu sreću i nesreću.
Bez obaveze ćemo popiti nekoliko pića razvezujući jezike erotskim nebulozama, o našim iskustvima i bivšim ljubavnicima i ljubavnicima, nadajući se da priča ide u pravcu kojem se barem ja nadam.
Bez obaveze ćeš mi dozvoliti da odem do kupatila, gdje ću pokušati da se osvježim i sa umivanjem ledenom vodom dođem sebi i vratim misli u neki razuman tok.
Bez obaveze ću da ti pregledam ormariće i izvršim inventuru kremica, šminke i pilula koje koristiš,
uvidjevši da spirala nije u svojoj kutijici.
Bez obaveze ću se vratiti u dnevnu sobu gdje ću te zateći k'o od majke rođenu, naslonjenu na rub trosjeda i sa flašom vina u ruci.
Bez obaveze ćeš me upozoriti na jednu stvar, a to je, da se ovakve situacije neće ponavljati često, i da smo predugo prijatelji da ne pomognemo jedno drugome u nevolji, što sexualnoj, što ljudskoj.
Bez obaveza ćemo se posexati na tvome trosjedu, i to možda i dva puta ako ja budem mogao, i ako me alkohol opet ne zajebe.
Bez obaveza ćemo raditi sve ono što se u sexu radi, ali što nije za poeme i priče, i što pada u domen roditeljske pažnje.
Bez obaveze, poprilično iznureni, znojavi, umorni i pijani zaspat ćemo jedno pored drugoga na trosjedu, ti na mojim grudima, ja pored tvoga tjemena.
Bez obaveza buditi ćemo se noću zbog potrebe za tekućinom i koristiti našu budnost za obnavljanje lekcija koje smo utvrđivali samo par sati ranije, naravno, ako ja budem mogao.
Bez obaveza, polu-sneni i prilično bez želje i potentnosti, čekati ćemo na prve zrake sunca koje donose jutro u kojem ćemo se rastati, bez pozdrava, bez obećanja i bez obaveza.
Piše: Mario Vranješ
