Dražen Erdemović je na suđenju rekao da su 16. jula 1995. prvi autobusi počeli stizati kod sela Pilica, u općini Zvornik. U tim su autobusima bili muslimanski muškarci i dječaci zarobljeni u Srebrenici i izdvojeni kao “vojno sposobni”.
Povezanih očiju počeli su, u grupama od 10, izlaziti iz autubusa. Postrojeni su na poljani iza farme, a potom su strijeljali u leđa.
Pokajao se nakon ubistva stotina civila
“Žao mi je svih žrtava u bivšoj BiH, bez obzira na njihovu nacionalnost”, riječi su kojima se Dražen Erdemović, jedan od svjedoka koji su svjedočili protiv Ratka Mladića, obratio Haškom sudu.
Erdemović, koji je bio za vrijeme izvršavanja ratnih zločina i sam bio pripadnik srpske vojske u BiH, zatim je objasnio zašto je otišao u rat.
“U ratu sam izgubio mnogo dobrih prijatelja raznih nacionalnosti, i ja sam siguran da su svi oni bili protiv rata. Oni jednostavno nisu imali drugog izbora. Rat je došao i nije bilo izlaza. Isto se meni dogodilo.”
Nakon što je i sam ubio stotine nenaoružanih civila, Erdemović je 1996. prišao novinarki ABC-a te joj rekao da želi svjedočiti pred sudom.
“Bez da sam uhićen, ispitivan ili stavljen pod pritisak… novinarki sam priznao što sam napravio i rekao sam joj da želim ići pred Međunarodni sud… zbog svoje savjesti, zbog svoga života, zbog svoga djeteta i žene, ja ne mogu promijeniti što sam rekao toj novinarki.”
Erdemović se na kraju svoga govora ponovno ispričao te dodao da on više ništa ne može napraviti.
“Neizmjerno mi je žao zbog svega što se dogodilo, ali ja ne mogu ništa napraviti. Kada sam nešto mogao napraviti, to sam i učinio. Hvala vam. Nemam više ništa za reći.”
Izvor: dnevnik.hr
