Priča o Vojislavu Šešelju je posve nekarakteristična bivše jugoslavenska priča. Prešao je Šešelj put od najperspektivnijeg političkog radnika bivšeg sistema, bio je najmlađi asistent na fakultetu, do četničkog vojvode, ratnog huškača i optuženičke klupe u Hagu.
Vojislav Šešelj rođen je u Sarajevu 11. oktobra 1954. godine. Tu se odškolovao, primljen je u Savez komunista sa samo 17 godina, a nakon doktorata u Beogradu postao je, opet u Sarajevu, najmlađi asistent u bivšoj Jugoslaviji i to na predmetu baš prigodnom za kasnija dešavanja “Teorija o ratu”.
Politička karijera
Političku karijeru Vojislav Šešelj je započeo ranih 1980-ih godina kao disident, tj. opozicija komunističkom režimu. U to vrijeme bio je primljen u Društvo filozofa i sociologa SR Hrvatske u Zagrebu. Tada je (1984.) uhapšen i osuđen na osam godina zatvora. Zanimljivo, branio ga je hrvatski advokat i kasniji predsjednik Hrvatskog sabora Vladimir Šeks. Kazna mu je umanjena, pa je 1986. godine izašao na slobodu i otišao u Beograd.
Dok se nalazio u Srbiji nastupao je s krajnje desnih, antikomunističkih i nacionalističkih pozicija. Četnički vođa iz Drugog svjetskog rata Momčilo Đujić ga je 1989. godine imenovao za četničkog vojvodu, i od tada on nije ni za trenutak odstupio od svojih četničkih ubjeđenja.
Iako je u nekim vremenima koalirao sa Socijalističkom partijom Srbije Slobodana Miloševića, što je dovodilo u pitanje četničku ideologiju i ikonografiju koja ga je pratila, Šešelj nikada nije odstupio od svojih krajnje desnih ubjeđenja. Poznat je govor koji je 1989. godine održao u Minhenu u kojem je predložio premještanje glavnog grada SR Srbije i SFRJ na Kosovo s ciljem ponovnog posrbljenja te tadašnje pokrajine.
Prvu stranku Šešelj osnovao sa kumom – Vukom Draškovićem
Zajedno sa svojim kumom Vukom Draškovićem, 1989. godine, Šešelj je osnovao stranku pod imenom Srpska narodna obnova. Međutim, kumovi su se uskoro posvađali pa se i stranka raspala. Naredne 1990. godine, Šešelj je pokušao osnovati Srpski četnički pokret koji je ubrzo zabranjen. Šešelj je vrlo brzo uhapšen, a 9. decembra te godine (na prvim višestranačkim izborima u Srbiji) bio je jedan od predsjedničkih kandidata i osvojio je blizu sto hiljada glasova.
U februaru 1991. godine Šešelj je osnovao Srpsku radikalnu stranku. Sredinom iste godine, uspio je ući u Skupštinu Srbije ispred izborne jedinice Rakovica. Njegov politički program tada je, a i kasnije, bio nedvosmisleno velikosrpski. Najveći saradnici bili su mu Tomislav Nikolić, sadašnji predsjednik Srbije i Aleksandar Vučić koji obavlja dužnost premijera ove države.
Zalagao se Šešelj za zapadne granice Srbije koje su trebale biti na liniji Karlobag-Karlovac-Virovitica, što je podrazumijevalo da Hrvatska izgubi ogromne teritorije, dok BiH, prema planovima Šešelja ne bi ni bilo.
Vatrene govore Šešelj je držao na raznim mitinzima, gdje je sudjelovao u podstrekivanju Srba na rat i mržnju prema Hrvatima i Bošnjacima.
Početkom septembra 2008. godine, tada mu je već trajalo suđenje u Tribunalu u Hagu, razišao se sa svojim najbližim saradnikom i zamjenikom predsjednika SRS, Tomislavom Nikolićem.
Šešelj je tražio da radikali glasaju protiv Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Srbije i Evropske unije, dok je Nikolić smatrao da treba podržati put ka EU. Nikolić podnosi ostavku na dužnosti u stranci i najavljuje osnivanje nove, dok ga Šešelj označava “izdajnikom” i optužuje da su ga “zavrbovale strane obaveštajne službe”. Sa Nikolićem stranku je napustio u Aleksandar Vučić, što je i jednom i drugom omogućilo da, nakon što su ublažili retoriku, izgrade imidž političara daleko od radikalnog miljea iz kojeg su potekli.
Šešelj je nakon “izdaje” ovlastio Dragana Todorovića da vodi stranku u njegovom odsustvu. On i dalje ima uticaj na srpsku političku scenu, a njegova Srpska radikalna stranka je, nakon odlaska najbližih saradnika izgubila dobar dio svojih dotadašnjih birača.
Zločini za koje optužnica tereti Vojislava Šešelja
Zbog aktivnosti tokom rata na području bivše Jugoslavije Tužiteljstvo Međunarodnoga suda za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije, u januaru 2003. godine optužilo je Šešelja za ratne zločine. U februaru iste godine on se dobrovoljno predaje i odlazi u Hag.
Optužnicom su obuhvaćena masovna ubistva u Vukovaru (255 ljudi na Ovčari i šest kod Veleprometa), u okolini Sarajeva (56 osoba), Mostaru (106 osoba), Nevesinju (53 osobe) i Zvorniku (više od 340 osoba).
Bivši rukovodilac srbijanske kontraobavještajne službe (KOS), Aleksandar Vasiljević, je Šešeljeve jedinice označio kao izvršitelje pokolja na Ovčari (Vukovar), koji se dogodio u noći s 20. na 21. novembra 1991. godine.
Karakterističan je dio optužnice za mjesto Hrtkovce u Vojvodini, koje je Šešelj, u nastojanju da ga “posrbi” preimenovao u “Srbislavce”.
Dokazujući njegovu odgovornost za vukovarske zločine, tužitelji su kao svjedoke izveli i Šešeljeve dobrovoljce i pripadnike srpskih snaga koji su opisali kako su dobrovoljci Srpske radikalne stranke sudjelovali u zločinima
nad Hrvatima, te kako ih je Šešelj tokom obilaska za vrijeme borbi za Vukovar ohrabrivao da ustraju i sam pucao na hrvatske snage.
Tužitelji su na suđenju dokazivali da je Šešelj, itekako svjestan pokretačke snage svojih zapaljivih govora, etiketirao Hrvate kao ustaše, a sve u BiH koji su se zalagali za opstanak te države islamskim fundamentalistima, kako bi poticao na njihov progon samo zato što su bili “pogrešne” nacionalnosti i zato što su živjeli na zemlji za koju je optuženi smatrao da je srpska.
Suđenje mu je počelo 7. novembra 2007. godine.
Šešelj se tokom postupka branio sam i vrlo često se podsmijavao Sudu, praveći od suđenja “cirkus”.
Tokom pritvora u Hagu Šešelj je objavio mnoštvo knjiga, među kojima je i 1.032 stranice velika knjiga “Rimokatolički zločinački projekat veštačke hrvatske nacije” iz 2007. godine. U njoj je tvrdnja kako su svi samozvani Hrvati štokavci zapravo Srbi.
Govor mržnje
Među govorima mržnje koji su prikazani u sudnici su i oni iz 1991. godine. Od plitvičkog govora u kojem je najavio da će se “kotrljati glave” preko mitinga u baranjskom Jagodnjaku na kojem je govorio da je to srpska zemlja, do govora u skupštini Srbije potkraj 1991. godine u kojem je pozvao na razmještanje JNA na granice “velike Srbije”, zauzimajući se za obračun s Hrvatskom ako treba i napalm bombama i bez obzira na eventualne civilne žrtve.
Odbrana granica “velike Srbije” na području Hrvatske bila je važnija “nego bojati se hoće li pritom pasti neke slučajne žrtve – pa “ko im je kriv – htjeli su rat, imaju rat”, kazao je tada Šešelj u Skupštini Srbije.
U Vukovaru je Šešelj poručio je da “nijedan ustaša ne smije živ otići iz Vukovara”, a kako su tužitelji istakli, njegovi dobrovoljci “napravili su upravo ono što je Šešelj govorio”.
U Skupštini Srbije u aprilu 1992. godine Šešelj se zauzeo za progon Hrvata iz Vojvodine a na mitingu u Hrtkovcima u maju 1992. na kojem je čitan popis Hrvata i Mađara koji moraju otići, Šešelj je poručio da će” ako sami ne odu,
organizirati prijevoz autobusima” do hrvatsko-srpske granice pa dalje neka
idu pješice u “svoju lijepu”.
Zdravstveno stanje paravan ili….
Zbog lošeg zdravstvenog stanja, poodmakli stadij raka debelog crijeva, Haški sud odlučio je pustiti Šešelja na privremenu slobodu. Vratio se u Beograd 12. novembra 2014. godine i mnogi su smatrali da će izgubiti životnu bitku.
Međutim, vrlo brzo, zdravlje mu se “iznenađujuće” popravilo i on učestvuje na mitinzima, gostuje u raznim emisijama. Čak se pojavio u jednom reality programu. Uspio je Šešelj da na privremenoj slobodi iz protesta javno zapali nekoliko zastava (NATO, Hrvatska…), te da pripremi predizborni nastup svoje Srpske radikalne stranke.
Jasno je poručio da u Hag na izricanje presude neće doći, nakon čega je Tribunal odlučio da ga ne poziva na izricanje presude. Vjeruje se da je takva odluka suda izlazak u susret Srbiji, kako ne bi došlo do političkog previranja u toj zemlji u vrijeme predizborne kampanje.
Vojislav Šešelj je nedavno izjavio da očekuje “drakonsku” kaznu od 25 godina zatvora za, kako je rekao” zločine koje nije počinio. Ukoliko bi zaista dobio toliku kaznu, Šešelj (61) bi na slobodu mogao izići nakon dvije trećine odležane kazne, dakle nakon 16,5 godina. Kako je već u Hagu proveo 13 godina, značilo bi to još nešto preko tri godine zatvora za političara radikala, ratnog huškača, četničkog vojvodu.
BHRT
