Iako je u Federaciji BiH veći standard i godinama veća prosječna plata jučer je zvanično saopćeno iz entiteta Republika Srpska da je prosječna plata u aprilu bila šest KM veća nego u Federaciji BiH, a nadležni su to objasnili novim zakonskim rješenjima i pomoći privredi.
“Prema objavljenim statističkim podacima, prosječna plata u RS u aprilu ove godine je iznosila 946 KM i za šest KM je veća nego u FBiH. Upravo primjena ovog zakona, koja je počela 1. jula prošle godine, uticala je na ovaj rezultat. Još jednom pozivam privrednike da iskoriste mogućnosti ovog zakona i da 1. jula, kada počinje drugi obračunski period, apliciraju na ime povećanja plata radnika u svojim privrednim društvima”, izjavio je ministar.
Ipak, razlika u platama u dva entiteta se može pripisati utjecaju dva faktora, kaže za Klix.ba Timur Abaspahić iz Centra za politike i upravljanja (CPU).
“Prvi je u poreznom rasterećenju rada u RS-u, a on se manifestira kroz promjenu obračuna poreske osnovice koja se primjenjuje od 1. septembra 2018. godine, gdje je izmjenom odredbe u Zakonu o porezu na dohodak RS, čim je osnovni lični odbitak povećan sa 200 KM na 500 KM mjesečno. Time se zaposlenim osobama omogućila ušteda na porezu na dohodak od 30 KM, a što je rezultiralo povećanjem prosječne neto plate”, kazao je on.
Primjenu podsticaja za povećanje plata koji se primjenjuju od 1. jula 2019. godine, odaje, gdje je kroz Zakon o podsticajima u privredi RS poslodavcima na iznos povećanja plate omogućen povrat uplaćenih doprinosa. Konkretno, iznos povrata doprinosa zavisi od nivoa “početnog iznosa” odnosno plate koja se povećava.
“Za povećanje plate u rasponu od minimalca do 550 KM, poslodavac ostvaruje pravo na povrat 30 posto plaćenih doprinosa na povećanje plate, a za plate više od 550 KM ostvaruje pravo povrata od 70 posto plaćenih doprinosa na povećanje plate. Privrednici koji su odlučili povećati plate svojim radnicima, sredstva iz povrata moraju koristiti za investicije. Time je kompanijama koje redovno vrše poreske uplate (iz proizvodnih, trgovinskih i uslužnih industrijskih grana) data mogućnost da istovremeno podignu neto naknadu za rad, te iskoriste poticaj za investicije u cilju proširenja poslovnih operacija i povećanja solventnosti”, pojasnio je.
Važno je napomenuti da se, iako najavljivano i u nekoliko navrata predlagano, nastavlja on, smanjenje oporezivanja rada, odnosno radničkih plata u FBiH u ovom periodu nije dogodilo.
“Drugi faktor je razlika u oporezivom, odnosno neoporezivom dijelu plate. U Federaciji BiH, neoporezivi dio plate su stavke troškova prevoza i toplog obroka kojeg isplaćuje velik broj poslodavaca, čiju visinu određuje svaka firma individualno – do maksimalnog propisanog iznosa. U RS-u osim ličnog odbitka nema neoporezivih dijelova plate, zbog čega se gubi potreba da se pored neto plate zasebno obračunavaju i isplaćuju drugi dijelovi plate – oporezovani su isto kao i neto plata, a njihov bi zaseban obračun i isplata stvarali troškove u vremenu i bankovnim naknadama. Prema metodologiji entitetskih zavoda za statistiku, ‘neto plata ne obuhvata ostala novčana primanja zaposlenih kao što su: topli obrok, prevoz, regres…’. Dakle, stvarnu uporedivost ovih podataka u smislu razlike u isplati radnicima, tj. realnoj kupovnoj moći zaposlenih osoba u entitetima ćemo imati kada budemo imali harmonizirane zakone o dopinosima i zakona o porezu na dohodak u oba entiteta”, izjavio je.
Pojašnjava kako je ovo manje bitan razlog, zbog čega bi FBiH trebala što prije donijeti zakone o doprinosima i porezu na dohodak koji će smanjiti zbirnu stopu doprinosa na 32,5 posto i proširiti poresku osnovicu, ukidanjem neoporezivih dijelova plate i povećanjem ličnog poreskog odbitka.
“Onaj važniji je, što će se njime smanjiti poreski kiln i povećati iznos neto plate radnika”, zaključio je Abaspahić.
