“Izrodi iz srpskog naroda” spalili su sedmoro članova porodice Amira Reka. Dva dana kasnije, odbivši naređenje da “očisti” selo Bučje, on je spasio 45 Srba. Bilo je to 1992. godina, a on oficir JNA, koji je dezertirao i priključio se Teritorijalnoj odbrani BiH.
Rat u BiH Amira zatiče u Srbiji, u kojoj je bio kao pripadnik JNA. Školovani oficir odlučuje da dezertira i pređe na bošnjačku teritoriju u Goraždu. U tome mu pomaže kolega, Srbin, Dragan Simić.
– Samo zahvaljujući njemu sada sam živ jer su me na srpskom punktu u Ustiprači namjeravali ubiti zato što sam Bošnjak – govori Amir Reko.
Uspio je da se dokopa teritorije na kojoj postaje zapovjednik brigade, na osnovu svog obrazovanja. Jednog jutra mu kurir raportira kako je u selu Gudelj srpska strana zatvorila ljude u podrum i žive ih spalila. Počinje da izgovara imena stradalih, a među njima su Amirova majka, djed i još petoro članova familije Reko.
Prošlo je je dva dana i on dobija “priliku da se osveti”. Naređenje je glasilo da ode u selo Bučje i “očisti” ga.
On to naređenje odbija. Kada je čuo da je druga jedinica dobila istu zapovijest, odlazi u selo, razgovara s mještanima i obećava im da će ih bezbjedno izvući iz sela, jer im u tom mjestu ne može garantovati bezbijedan boravak. Tako je i bilo. Spasio je Amir tada 45 srpskih duša i na sebe navukao gnjev muslimanske strane, koja je željela da ga ubije.
Odabrao je da tada bude čovjek, što je automatski značilo da je sebi stavio metu na čelo u koju su spremne da pucaju sve strane, ali je uspio da preživi. Za sebe ne smatra da je heroj, smatra da je samo ispravno postupio, rekao je Reko u emisiji “Život priča”.
Za naše društvo on jeste heroj. To naše društvo je jedno jedino, jer svi smo mi po rođenju samo ljudi i svi bi trebalo da čitavog života da se trudimo da to i ostanemo.
Zato Amir treba da bude uzor svima. Čovjek kome su majku živu spalili i koji nikada neće reći da su to uradili Srbi, već “izrodi iz reda srpskog naroda”. Čovjek koji je u najtežem trenutku ostao ČOVJEK. Toga treba da se sjete svi klinci koji odlaze na stadion i uzvikuju nacionalističke parole, dok ih kući čeka mama koja će da im previje huliganske rane.
Toga treba da budu svjesni svi političari kojima nije dosta što su devedesetih zasijali mržnju i napravili pakao na Balkanu, pa sada pred svake izbore podižu tenzije zarad glasova.
Ponoviću još jednom i mogu još sto puta. Amiru su majku živu spalili, a on se nije svetio, on nije mrzio, on je pomogao, on je ostao ČOVJEK. Šta je tvoj razlog da to ne budeš?
