Na adresu našeg radija stiglo je, kao nekada, pravo pismo. Na naše sveopšte zadovoljstvo, pošiljatelj je veliki zaljubljenik u svoj grad, državu, tradiciju, stare običaje, živinički pisac, 88-ogodišnji Ago Gogić.
Ago Gogić, autor je knjige “Bosanska sijela kao nekad” koja govori upravo o bosanskom narodu koji je živio njegujući stare i lijepe običaje, koji se, nažalost, polako zaboravljaju, a osnovni cilj joj je prikaz kulturno – tradicijskog načina življenja stanovništva ovih krajeva nekada.
Sve što Ago piše nastaje iz ličnog sjećanja na stara vremena, na običaje, veselja, rad i život bez tehnike, televizora, vremena kada je narod sam stvarao kulturna dobra i običaje s kojima se nadograđivao.
Mi smo sretni jer postoje ovakvi ljudi, te gospodinu Gogiću želimo da nas još godina i godina raduje s redovima ispisanim predivnim riječima, te vam predstavljamo pjesmu koju je nama poslao:
Po Tuzli je zelena meraja,
a sada i plavo more,
kupanje – od jutra do zore.
Kupaju se, a i djed stari sa njima pliva,
Nije Tuzla što je nekad bila.
Kupala se jedna vitalna, stara baka,
kupala se od jutra do mraka.
Kupalo se i staro i mlado,
kad ih ‘viđo’ od radosti
mal’ u nesvijest pado’.
Još nešto zadovoljstvo mi pruži,
bus nam lijepo oko jezera kruži.
Dječiji tricikli,
a suncobrani k'o gljive nikli.
Brzo silaze tuzlanski vodopadi,
tuširaju se i stari i mladi.
Upitah se : Zašto ne bih i ja,
kad mi ova vrsta padavine prija.
Tri jezera Tuzle veliki su mamci,
da na njima gostuju i stranci.
Jala teče, valovi joj mali,
hvala Bogu na Panonici nam ništa ne fali.
Tu dolaze i gosti iz daljine,
kako ne bi – na ovakve vode fine.
Tu dolazi i djed stari iz Kiseljaka,
on se kupa i uživa od jutra do mraka.
Nekad Tuzla jednu kozu muzla,
a sad muze jezera plemena, jer dođoše bolja nam vremena.
