Mnogo je Bosanaca i Hercegovaca koji su uspjeli ostvariti impozantne karijere u dalekim zemljama, na drugim govornim područjima, a među takvima je i Mostarac Kenan Husković (36), koji je rodni grad sa roditeljima napustio 1991. godine. Put ih je odveo u Sloveniju, gdje je završio osnovno obrazovanje i započeo srednje, koje je potom nastavio u Kanadi.
Diplomirao je na Elektrotehničkom fakultetu u Torontu, a onda je ova, druga najveća zemlja svijeta, čije obale zapljuskuju čak tri okeana, postala njegov novi dom u kojem je počeo graditi svoju uspješnu priču. Međutim, kako to obično biva kada si stranac, ili kako je to Sting pojasnio u pjesmi “Englishman in New York”, njegov put do zvijezda nije bio posut ružama, nego trnjem, piše “Faktor“…
“Moji roditelji su bili srednja klasa u vrijeme bivše Jugoslavije. Imali smo za fin život, a u svijet, bježeći od rata, otišli smo bez ičega; dakle u okruženje gdje nemaš prijatelja, poznanika, nikoga ko bi ti pružio ruku. Bilo je teško krenuti od nule. Moji roditelji su radili sve što im se nudilo samo da prehrane porodicu, na čemu sam im danas, kada sam i sam roditelj, neizmjerno zahvalan. Iskreno, ne znam da li bih mogao podnijeti teret koji su oni podnijeli da bi svojoj porodici sve osigurali”, ističe Husković.
Ni period školovanja za njega nije bio jednostavan. Znao je tek nešto malo engleskog jezika, ali to nije bila jedina prepreka. Obrazovanje je bilo jako skupo, a u nedostatku finansijskih sredstava, radio je još kao dječak. Kaže da poslove nije birao, a za vrijeme studija na Elektrotehničkom fakultetu konkurisao je za sve stipendije za koje je imao uslove, i uglavnom ih je dobijao.
“Borio sam se, želio sam uraditi nešto od svog života”, naglašava Husković, koji je danas suvlasnik jedne od najvećih kompanija “Modern Niagara Group”.
U pitanju je privatna kompanija koju sa njim vodi još šest ljudi. Rasprostranjeni su po cijeloj Kanadi, imaju veliki broj uposlenika, i fokusirani su na najveće projekte koje ta zemlja nudi iz oblasti projektiranja, izgradnje, održavanja i nadogradnje.
“Radimo na nekim najvećim projektima koji imaju u Kanadi – od bolnica, tranzitnih sistema, stadiona, data centara, tornjeva. Upravo smo dobili da radimo najveću bolnicu u kanadskoj historiji. To je projekat od oko milijardu dolara”, pojašnjava Husković.
Kaže da su za njegov uspjeh prije svega “krivi” ljudi iz njegovog okruženja, a tek onda upornost, zalaganje, ulaganje u znanje.
“Najbolji ljudi su oko mene uvijek bili, oni su moj uspjeh. Postigao sam nešto ne samo radi svog rada i pameti, nego zbog ljudi koji su bili oko mene. Ne pokušavam biti skroman, ali činjenica je da sam uvijek oko sebe imao najbolje radnike, kolege, klijente, ne samo kao profesionalce, nego kao ljude prije svega. I iskreno, da mi je neko rekao da ću jednog dana pričati u Sarajevu o ovome, smijao bih mu se u lice, jer nikada nisam zamišljao da ću doći do nekog uspjeha. Rat mi je sve poremetio. Mislio sam da ću biti fudbaler, vrlo sam bio angažovan u tome, a otišao sam skroz u drugom smjeru”, dodaje Husković.
On je bio jedan od predavača na nedavno završenom kongresu “Tehnologija i inovacija za svjetliju budućnost” (Technology and Innovation for a brighter future), koji će baš kao i njegove kolege investirati studentske pobjedničke projekte i tako im pomoći da počnu graditi svoju uspješnu priču.
“Želim poručiti svim mladim da nikada ne prestanu sanjati i da ne prestaju postavljati ciljeve ispred sebe, jer ako toga nemaju, onda nemaju ništa. A mi smo tu da im pomognemo”, zaključio je naš sagovornik.
