Za ljubomoru, dvoje – malo je. Jer, prvog je strah da će voljeni drugi zavoljeti nekog trećeg.
Grizla je nokte dok je pričala o strahu koji ju muči. Prožima je i, katkad ustane u gluho doba i razmišlja šta bi bilo kad bi mu se svidjela neka druga? Kad bi otišao?
“On je jedino normalno biće koje sam ikada imala i ako ostanem bez njega, moj život više neće imati nikakvog smisla. On je sve što sam oduvijek željela. Upotpunjuje me, nadahnjuje. Moja je muza, moja radost i moja tuga. Moj život. Stišavam ovo osjećanje koliko mogu, ali on je primijetio i rekao mi da pokušam pobijediti ljubomoru jer je potpuno bezrazložna. Onda me bude stid i ljubomora se utiša, ali, čim ostanem sama, evo je opet.”
Pitala sam ju da li postoji opasnost da njen vjerenik zavoli neku drugu. Rekla je da opasnost uvijek postoji. Ispričala sam joj priču o ženi i ptici:
“Žena je svaki dan gledala prekrasnu pticu kako leti i koja je bila toliko lijepa da bi radovala svakog ko bi je posmatrao. Gledajući je danima i diveći se njenom letu, žena se zaljubi u pticu. Ali, onda pomisli da ptica želi otići i vidjeti neki drugi svijet. I uplaši se. Onda skova plan: sljedeći dan, kada ptica dođe, nikada više neće otići. Ptica, koja je također bila zaljubljena, tako upade u zamku i ostade zarobljena u kavezu. Svakog dana, žena je gledala pticu, jer ona je bila predmet njene strasti, ali kako je vrijeme prolazilo i kako je pticu posjedovala i nije imala razlog da je osvaja, poče da gubi interesovanje za nju. Ptica, ne mogavši više da leti i tako izrazi svoja životna osjećanja, poče da gubi ljepotu i postade ružna. Žena više nije gledala pticu i ptica uginu. Žena je plakala i sjećala se ptice, ali se sjećala samo onog vremena dok je ptica bila slobodna i dok je ona bila zaljubljena u nju.”
Šutila je nekoliko minuta. Pustila je suze da joj teku niz lice:
“Shvatila sam. Ono što se ženi najviše sviđalo kod ptice, bila je njena sloboda i da joj je dozvolila da zauvijek leti, voljela bi je i uživala u njoj još više. Ali, kao i mene, i ženu iz ove priče bilo je strah. Šta da radim sa strahom?”
Rekla sam joj da je strah u našim srcima, a nikada u ruci onoga od koga strahujemo.
Neki stručnjaci kažu kako je ljubomora sastavni dio ljubavi, ali ja bih rekla da je ljubomora sastavni dio niskog samopoštovanja i samopouzdanja. Sastavni dio osobe koju ne poznajemo dovoljno, a to smo mi sami. Bojimo se onoga što ne poznajemo dobro, a to su oni dijelovi nas od kojih bježimo. Kojih se bojimo, kojih se stidimo…
Osobe koje su samosvjesne, vole otvorenog srca i bez straha. One ne razmišljaju o tome šta bi bilo kad bi bilo. One žive u sadašnjosti i ne gube energiju na predviđenje budućnosti. Jer, vode se logikom, ako ih i ostavi osoba koju vole, onda i nije bila prava osoba za njih. I, ako kraj njih nije mogla da leti, onda nije mogla da bude sretna, A za sreću, u ljubavnom odnosu, potrebno je dvoje.
Ljubomora se javlja još u ranom djetinjstvu, kada dijete osjeti strah da njegovi roditelji više pažnje poklanjaju drugom djetetu ili nekoj trećoj osobi. Ako se tada ovo osjećanje ne razriješi na pravi način, prenosi se u odraslo doba i stvara nesigurnost u odnosu sa drugim osobama. Misle da nisu dovoljno vrijedni i da bi osoba koju vole, mogla otići od njih i zavoljeti nekog trećeg.
Strunjaci kažu da je za ljubomoru poterban okidač, pa kada se ljubomorne osobe nađu u društvu nekoga ko je ljepši od njih, (a ako one sumnjaju u svoj izgled), osjetit će prijetnju, odnosno strah da će se njenom partneru više svidjeti ljepota te osobe. Ili, ako sumnjaju u svoju pamet, a nađu se u društvu nekoga za koga procijene da je pametnija od njih, uspješnija, sposobnija… Razloga je mnogo, a ljubomorne osobe često su nesigurne. Ovakve osobe nisu samostalne i nerijetko provjeravaju partnera, gdje je i s kim je. Budući da niko ne voli da ga se kontroliše, osobe koje imaju ljubornog partnera, često bježe, što stvara dodatnu ljuboru.
Kao i ptici iz priče, i vezi je neophodna dovoljna doza slobode kako bi osobe mogle da se bave nekim ličnim interesovanjima. Ako toga nema, nema ni dobre veze. Međutim, ljubomora može postati i patološka koja često prelazi u psihičko i fizičko zlostavljanje.
Kao što sam navela, spas od ljubomore nalazi se u nama samima i partneri treba da rade na sebi kako bi pobijedili ovo negativno osjećanje. Kada vjerujemo sebi, spremni smo vjerovati i drugim ljudima, a bez povjerenja nema ni pravog odnosa.
Izvor: Doktorica za ljubav (blog)