Mlada, perspektivna, uspješna i samosvjesna – riječi su kojima možemo opisati košarkašicu tuzlanskog Jedinstva, Melisu Brčaninović. Melisa nije obična tinejdžerka koja se bavi sportom. Ona je neizmjerno talentovana djevojka koja bilježi sjajne statistike svojih partija na terenu, kako u BiH, tako i na parketima širom Evrope.
Melisa je trenutno u Sarajevu, gdje se održava U-18 EP za djevojke. “Ukrali” smo malo njenog slobodnog vremena između utakmica, treninga i drugih obaveza i razgovarali s njom o uspjesima, pritiscima i kako se nosi sa visokim standardima koje sama sebi postavlja.
Bosanskohercegovačka javnost Melisu poznaje kao izvrsnu košarkašicu. Nas je zanimalo ko je, zapravo, Melisa Brčaninović van košarkaškog terena.
“Teško da mogu opisati sama sebe na taj način, jer zaista ne provodim mnogo vremena van terena. Kada imam slobodnog vremena, volim ga provesti s prijateljima koji nemaju veze s košarkom, ajmo to tako reći, da proširim malo svoje vidike. Zadovoljstvo je družiti se s ljudima koji ti daju maksimalnu podršku, a moji prijatelji su upravo takvi. Trudim se posvetiti se i školi. Inače sam učenica trećeg razreda Gimnazije ‘Ismet Mujezinović’ u Tuzli. Moram istaći da mi profesori izlaze u susret i podržavaju ovo što ja radim, pa im ja svojim trudom oko školskih obaveza pokušavam zahvaliti za sve što oni rade za mene”, priča nam Melisa o sebi.
U svom matičnom klubu je odigrala sjajnu sezonu. Pokazala je da sa svojih 17 godina može nositi igru jedne ekipe kakva je ove sezone bila pod krilima Jedinstva. U toku je drugo EP ovog ljeta. I tamo pruža odlične partije.
Kada smo je pitali koja je razlika igrati za matični klub i reprezentaciju, rekla nam je da klupska sezona služi kao odlična priprema za period izbora reprezentativki koje će predstavljati Bosnu i Hercegovinu u Evropi.
“Onda dolazite među najbolje igračice u vašoj državi, gdje je mnogo jača konkurencija nego u bilo kojem klubu. To je neka skroz drugačija priča. Ali onaj momenat kad obučete reprezentativni dres, stanete na teren i čujete himnu Bosne i Hercegovine je neprocjenjiv. Prosto, drugačiji je osjećaj igrati za matični klub, s djevojkama koje viđaš svaki dan nego za reprezentaciju, zajedno s najboljim košarkašicama i boriti se za pobjedu svoje zemlje”, dodala je ova perspektivna košarkašica.
“Sretna sam zbog uspješnih partija na nedavno odigranom prvenstvu, ali sam mnogo sretnija što smo uspjeli ostati u A diviziji. Ponosna sam na djevojke koje su dale sve od sebe, da bi izborili taj opstanak”, priča Brčaninović i nastavlja priču o gustom rasporedu kojem su izložene najbolje košarkašice naše zemlje:
“Pri povratku sam se odmah priključila pripremama za U-18 prvenstvo, ovdje u Sarajevu. Mene i još dvije djevojke koje su stigle zajedno sa mnom, ekipa je odlično prihvatila. Odmah smo se uključile u trenažni proces, savladale smo nove akcije i stvarno smo se sjajno uklopile. Tome svjedoče i pobjede koje smo ostvarile u prva tri kola. Opterećenje i pritisak su prisutni, ali sam u dobroj mjeri uspjela da to prevaziđem, budući da imam punu podršku od svog tima.”
Često slušamo priče o tome kako je sport najpozitivnija stvar koja se može desiti mladim ljudima. Putuju, upoznaju sebe i svoje mogućnosti, uče od drugih i još mnogo toga. I Melisa se slaže s tim. Njen stav je da je u košarci najvažnije prijateljstvo.
“To je lekcija koju naučite kroz košarku. Tim u kome igrate je bukvalno kao porodica. Na primjer, na reprezentativnim pripremama smo i po mjesec dana bez roditelja, braće, sestara, prijatelja koje imate u svom gradu. Zato je važno da se ekipa ponaša kao porodica. Ja slobodno mogu reći da su moje saigračice uvijek tu za mene u svim teškim trenucima. Takođe, radost zbog dobre partije na parketu prvo dijelim s njima”, sa osmjehom opisuje mlada košarkašica odnose u svom timu.
Da neće kruška ispod jabuke, dokaz su Melisa i njena mama. Biti kćerka košarkaške legende i košarkašica, u isto vrijeme je i ponos i breme.
“Prije svega, jako sam ponosna na nju. Na samom početku mog profesionalnog igračkog staža, osjećala sam njeno ime kao breme i obavezu da ispunim očekivanja ljudi, da budem kao ona, ali svojim trudom i radom sam uspjela to pravazići. Jako sam sretna što i ona može biti ponosna na mene i moje rezultate”, priča nam Melisa iz ugla kćerke Mare Lakić, jednog od najvećih imena ženske bh.košarke.
Naporno je jednoj tinejdžerki da uskladi profesionalne, porodične i školske obaveze. Melisa to uspijeva uskladiti tako što postavlja prioritere u datom momentu.
Nismo pitali našu reprezentativku koliko vremena, rada i truda je bilo potrebno da bi danas bila ovo što jeste, ali nas je zanimalo koliko će odricanja zahtijevati postizanje njenih ciljeva na terenu.
“Prvenstvo koje je iza mene mi je najbolje pokazalo koliko vrijedim i koliko još rada i truda treba da uložim. Gledala sam igračice iz drugih zemalja kako treniraju, kakav pristup imaju, koliko se trude. Da bih i u budućnosti ostala rame uz rame s njima, moram se još više truditi i posvetiti košarci. Za nekih 10-tak godina se vidim u nekoj od najjačih liga na svijetu. Dosadašnje ciljeve koje sam stavljala pred sebe kao izazove, uspješno sam ostvarivala, nadam se da ću tako i nastaviti”, zaključuje uspješna košarkašica Melisa Brčaninović.
Ovoj sjajnoj košarkašici i njenim saigračicama želimo mnogo kvalitetnih i atraktivnih akcija na terenu i da do kraja prvenstva nastave nizati pobjede u nacionalnom dresu.
Piše: Damira Ibranović
