Sve što je trebalo uraditi za pripremu današnje komemoracije i dženaze žrtvama genocida u Srebrenici, organizatori, ali i mnogobrojni aktivisti, uradili su posljednjih nekoliko dana da bi ovaj 11. juli protekao u miru i dostojanstvu.
Obaveza i moranje
Danas će u Potočarima biti ukopani posmrtni ostaci još 127 Srebreničana ubijenih u julu 1995. godine, koji će 21 godinu poslije likvidacija pronaći svoj smiraj u dolini bijelih nišana. Njihove tabute sinoć su u 19 sati učesnici “Marša mira” iz nekadašnje Fabrike akumulatora prenijeli na musalu Memorijalnog centra.
Potočari su i jučer bili mjesto gdje su emocije bile vidljive na svakom ljudskom licu, u svakoj stopi otisnutoj na stazama koje su vodile kroz aleje velikog mezarja, u svakoj izgovorenoj riječi onih koji su smatrali da je dolazak u Potočare u vrijeme kada se obilježava godišnjica genocida ljudska i Božija obaveza i moranje.
Strepnja, tišina i skrušenost bila je slika koju su jučer odavali Potočari. Već poslije podne u Memorijalni centar su stigla četvorica ultramaratonaca koji su prije nekoliko dana na svoj “sveti put”, kako kažu, krenuli iz Vukovara.
Članovi Udruženja maloljetnih boraca iz Visokog uče Fatihu (Foto: A. Hadžić)
Desetak kilometara prije Potočara, na Drini, kažu, dočekale su ih majke Srebrenice, od kojih jedna danas treba ukopati svog 21-godišnjeg sina i koja je svoj srebrenički cvijet poklonila jednom od njih.
– Suviše je emocija i tuge u svemu ovome i želimo da se Srebrenica i Vukovar nikad nikome više ne dogode – kazao je kroz suze vukovarski maratonac Elvir Rakipović.
Na musali u Potočarima jučer smo zatekli i hadžiju Muharema Garagića iz Lukavca. I on je otac dva šehida i, kaže, ne bi mogao propustiti, a da ne dođe na dženazu srebreničkim šehidima.
– Uvijek sa svojom hanumom dođem dan ranije, sjedim ovdje na musali, učim i gledam u ove nišane i razmišljam kako je krvnik mogao pobiti ovoliku djecu – kaže hadžija.
Šuhrine bombone
Sve je jučer u Potočarima bilo u znaku okupljanja mnogobrojnih prijatelja Srebrenice od Evrope do Amerike, Australije, a koji danas žele prisustvovati velikoj dženazi.
Adelisa Mujić rođena je dvije godine poslije pada Srebrenice. Sa svojim roditeljima živi u Njujorku, gdje studira medicinu, a u BiH je došla da bi prisustvovala današnjoj dženazi.
– Moj otac je iz Sasa, a majka iz Srebrenice. U Srebrenici mi je ubijena nena i to na kućnom pragu, a amidža je poginuo u koloni. Pokušao je spasiti jednu djevojčicu i ubili su ga. Amidža je ukopan ovdje i želim dolaziti na ovo mjesto – kazala nam je Adelisa.
U popodnevnim satima prostor Memorijalnog centra skoro da je bio popunjen. Majke su se okupljale da dočekaju kolonu učesnika “Marša mira”, onu koja je krenula iz Nezuka i onu iz Žepe.
Hadžija Garagić: Otac dva šehida
– Ovdje sam da toj djeci što pješače podijelim bombone. Kupila je majka petnaestak kila i hoću da podijelim, ako već nisam kadra da ustanem na noge i izljubim ih i izgrlim. Ova djeca pješače i za moje sinove – kroz suze nam govori majka Šuhra Malić, koja je u invalidskim kolicima, a čije lice je, svojevremeno, bilo inspiracija fotoreporteru Alminu Zrni za čuvenu fotografiju po kojoj je i nastala poznata slika Safeta Zeca.
Mnogi koji će danas ukopati svoje najbliže nisu propustili da još jučer obiđu Memorijalni centar. Većina njih noć je provela na musali kako bi posljednji put bili uz svoje voljene.
Otac čekao sina, ali dočekao tabut
Među žrtvama koje će danas biti ukopane je i 17-godišnji Fahrudin Mehmedović iz sela Pale, čiji je otac Ahmet jučer obilazio mezar u koji će danas spustiti svog sina.
– Sve dok mi nisu javili da su ga identificirali, vjerovao sam da će se odnekud pojaviti. Sve ove godine sam čekao da li će doći, ali, eto, stiže njegov tabut. Poginula su mi još tri brata i bratić i mnoga rodbina – slomljen bolom kazao nam je Mehmedović.
I Enis Bešlagić noć proveo u Potočarima
Bešlagić: Graditi bolju budućnost
U Potočare je jučer stigao i glumac Enis Bešlagić. Želio je, kaže, noć uoči dženaze provesti u Potočarima.
– Dolazak ovdje daje nam duhovnu nadgradnju da budemo bolji ljudi i da, kada se vratimo kući, više cijenimo prijatelje i sve ljude. Ako želite graditi bolju budućnost u BiH i ako želite popraviti odnose, to ne znači da trebate zaboraviti ono što se desilo. Svi smo mi odgovorni i dužni djeci koja rastu ostaviti bolju i svjetliju budućnost da se takve stvari ne dogode nijednom narodu – kazao nam je Bešlagić jučer poslije podne dok je ulazio u Memorijalni centar.
Hartman: Dužnost svih nas
Hartman: Pomoći ovim ljudima
– Dužnost svih nas je da nešto učinimo i, iako nikad ne možemo dovoljno učiniti, pokušavam svojim dolaskom da dam doprinos da se genocid nikada ne zaboravi. Protiv sam toga da ljudi dođu samo na dan dženaze u Potočare i onda odu. Treba da ostanu duže i pokušaju pomoći ovim ljudima koji ovdje žive – poručila je Florens Hartman (Florence Hartmann) koju smo jučer, također, zatekli u Memorijalnom centru u Potočarima.
Izvor: avaz