Amerikanci imaju svog psihoterapeuta Irvina Jaloma, koji u svojim knjigama piše kako biti sretan. Daje uputstva i ne stavlja samo mrtvo slovo na papir. Piše o svojim seansama. Mi smo dobili našu bosanskohetcegovačku “jalomicu”. Vahida Djedović je prva psihoterapeutkinja koja želi da ljude nauči kako da budu sretni.
Vahida Djedović, profesorica bosanskog jezika i književnosti, psihoterapeutkinja i spisateljica, u utorak, 28. juna 2016. godine, sa početkom u 17 sati će u rodnom Srebreniku održati promociju svoje knjige “Obući košulju sretnog čovjeka”.
KAMELEON: Vahida, o kakvoj se knjizi radi?
VAHIDA: S obzirom na činjenicu da sam završila književnost ima tu i literarnog stvaralaštva, a završila sam i psihoterapiju, tako da sam to nekako ukomponovala. To su zapravo psihoterapijske priče koje govore kako ljudi, ipak, na kraju mogu biti sretni. To su neke navike sretnih ljudi, ali koje sam ja nekako utkala u priče koje sam radila, tačnije psihoterapijske priče.
KAMELEON: Koliko psihoterapijski posao koji radiš utiče na tvoj privatni život?
VAHIDA: Ja zapravo puno mogu naučiti od svojih klijenata, čak i kad radim sa djecom. Tako da ja psihoterapiju ne mogu odvojiti od svog privatnog života. Jednostavno, to je dio mog identiteta.
KAMELEON: S obzirom da probleme svojih klijenata doživiš sa dozom emocije, kako izgleda odnos između tebe i tvojih klijenata.
VAHIDA: Imam mnogo bivših klijenata sa kojima sam sad prijateljica. Odemo na kafu i imamo tu potrebu da se vidimo. Isključivo vjerujem u ženska prijateljstva i mislim da pravog prijateljstva ne može biti između muškarca i žene, barem ja nemam takvo iskustvo. Upravo je ta ženska mreža i podrška to što je dragocjeno i velika je šteta što to muškarci nemaju.
KAMELEON: Da li se muškarci srame dolaska na tvoje seanse?
VAHIDA: Naravno. Oni su naučeni da ne pričaju o emocijama, već o fudbalu, svojim seksualnim iskustvima ili automobilima. Mislim da je to pogrešno, međutim muškarce ne treba za to kriviti jer to je više u genetskom kodu.
KAMELEON: Čime bi se bavila da ne radiš ovaj posao?
VAHIDA: Nedavno sam radila istraživanje za svoju doktorsku disertaciju i morala sam provesti godinu dana sa djecom u školi. Svaki dan sam radila sa djecom od prvog do četvrtog razreda i to me toliko ispunilo. Definitivno bi bila učiteljica.
KAMELEON: Šta te ispunjava u životu?
VAHIDA: Volim pisati i kad god imam slobodnog vremena onda pišem. To me opušta, ispunjava i nadahnjuje.
KAMELEON: Koje bi se mane rado riješila?
VAHIDA: Neuredna sam, u kući mi je “džumbus”. Toga bi se riješila.
KAMELEON: Ima li Vahida košulju sretnog čovjeka?
VAHIDA: Naravno da imam tu svoju košulju, ona nije vidljiva. Svako je ima, ali svako od nas ju mora sam napraviti.
Podsjećamo, promocija knjige Vahide Djedović “Obući košulju sretnog čovjeka” održaće se na platou Doma kulture u Srebreniku, 28. juna od 17 sati. Svi ste dobrodošli.