Dr. Zvjezdan Karadžin otvoreno je progovorio o namjerama hrvatske vlasti da radioaktivni otpad smjeste uz samu granicu sa Bosnom i Hercegovinom, o opasnostima koje bi to pretrpjela ne samo država nego i okolno stanovništvo.
Postavlja se pitanje zar ne postoji ni jedna tačka na karti između Slovenije i Hrvatske koje „proizvode“ ovaj otpad pogodan za ovaj opasni otpad?
Susjedna država Hrvatska je izradila dokument „Strateška studija za nacionalni program provedbe strategije zbrinjavanja radioaktivnog otpada, iskorištenih izvora i istrošenog nuklearnog goriva (Program za razdoblje do 2025. godine s pogledom do 2060. godine)“ kojim je definisana lokacija Čerkezovac za odlaganja radioaktivnog otpada iz nuklearne elektrane (NE) Krško. Vlasništvo nad NE Krško po pola imaju države Slovenija i Hrvatska. Ta lokacija se nalazi u neposrednoj blizini granice sa Bosnom i Hercegovinom.
Nakon saznanja da se ova opcija ozbiljno razmatra kao odgovor na to je oformljen Regionalni forum za okolinsku saradnju i sigurnost, u koji se, pored prof.dr. Edina Delića koji je na čelu foruma, uključila i grupa profesora sa Univerziteta u Tuzli, kao i razne organizacije i eksperti iz oba entiteta BiH, al i iz susjednih država.
Bh. radna grupa sastavila je Stručno mišljenje o studiji i sažeti nalazi su slijedeći:
Bosna i Hercegovina se po saznanju o mogućnosti skladištenja ili odlaganja radiaoktivnog otpada (RAO) u rejonu Trgovska gora usprotivila inicijativi za gradnju deponije, a Parlamentarna Skupština BiH je već odredila nadležna tijela koja će raditi na spriječavanju kršenja prava susjedne države na ovaj način. U slučaju nastavka inicijative pokrenuće se arbitražni proces u skladu sa ESPO Konvencijom i spora pred međunarodnim sudom. Takođe, ova Konvencija predviđa da se za slučaj nemogućnosti usklađivanja između država može proslijediti pitanje istražnoj komisiji, a što se sugeriše Bosni i Hercegovini da odmah učini.
Zašto je ovo neophodno? Zato što su Prilikom autori sporne studije potpuno zanemarili da se najveći dio površine uticaja (udaljenost od 5 km) nalazi upravo na području Bosne i Hercegovine. Nije dovoljan argument to što oni nuklearni otpad iz NE Krško smatraju malo opasnim jer se radi o „pretežno nisko radioaktivnom otpadu, s malim količinama otpada srednje radioaktivnosti“, te konstatuju da je „Ukupna aktivnost ovog otpada na nivou aktivnosti institucionalnog otpada i iskorištenih izvora u RH“. Izrazi „pretežno“ i „na nivou aktivnosti“ su veoma paušalni, a autori zanemaruju da se iskorišteno gorivo NE i otpad nuklearnih elektrana nikako ne može tretirati kao institucionalni otpad, odnosno da postoje veoma jasne i velike razlike u skladištenju i odlaganju RAO. U cijelom tekstu Studije nije jasno napravljena distinkcija između skladištenja i odlaganja RAO, a konačno odlaganje se interpretira vezano za opasnost po okoliš uporedivim ili jednakim onome kakvo ima skladištenje institucionalnog RAO (medinski RAO, stari gromobrani i sl).
Nameće se pitanje ukoliko je jednaka opasnost od jednog i drugog otpada kako to da niti jedna druga lokacija u republike Hrvatske nije pogodna za izgradnju odlagališta RAO?
Čak i u okviru radijusa uticaja od 5 km, koji su uzeli autori Studije, uočava se da su potpuno zanemarili uticaj na teritoriju Bosne i Hercegovine. Državna granica u zoni uticaja od 5 km ne
samo da ne smije biti razlog da se takav uticaj ne analizira, već je siguran znak nedozvoljenog prekograničnog uticaja na susjednu državu.
Uzme li se prečnik od 5 km oko lokaliteta, dobit će se površina od 78,5 km2. S obzirom da je lokalitet udaljen samo 850 m od državne granice sa BiH, analizom prostora može se uočiti slijedeće: Prvo: Oko 40 km2 površine zahvaćene krugom od 5 km nalazi se na području Bosne i Hercegovine, a u ovo područje spada cijela gradska zona Novi grad sa vodozahvatnom zonom za grad i njegovu okolinu. Drugo: U području površine od 78,5 km2 od lokaliteta Čerkezovac locirano je najmanje 20 km2 područja u sastavu zaštićene eko mreže NATURA 2000.
U Studiji su korišteni podaci i metodologija Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske koji se odnose samo na dio od oko 38,5 km2 površine u krugu od 5 km koji se nalazi na teritoriju Republike Hrvatske.
Faktički je zanemaren je uticaj na oko 30.000 stanovnika općine Novi Grad u BiH.
Stanovništvo u području od 5 km oko lokaliteta potencijalne deponije mora se tretirati kao „zainteresovana javnost“ po odredbama Arhuške konvencije i ESPOO konvencije, te mora biti ravnopravno uključeno u postupak. Isključenjem stanovnika BiH iz procesa donošenja odluke
krše se njihova prava utemeljena u spomenutim međunarodnim konvencijama.
Prikaz lokacije za skladištenje RAO i udaljenosti od državne granice sa Bosnom i Hercegovinom
Takođe nije osiguran adekvatan „pristup javnosti“ u skladu sa Arhuškom konvencijom. Sve mjesne zajednice u općini Dvor gdje se planira gradnja deponije su održale zborove i sa potpisima svih prisutnih iskazale protivljenje predloženom rješenju.
Što se tiče povoljnosti geološke gradje lokacije gdje se planira skladištenje i odlaganje RAO treba reći da je dio Trgovske Gore izgrađen od karbonatnih naslaga trijaske starosti, od krečnjaka i dolomita, konglomerata i pješčara, koji predstavljaju pukotinsko-kavernoznu sredinu. Riječju i to su limitirajući uslovi za izbor lokaliteta objekta.
U području Čerkezovac su locirani kvalitetni podzemni akviferi i površinski tokovi vode koji su vrlo značajan izvor podzemne vode za vodosnabdjevanje, i mogu biti ugroženi skladištenjem RAO.
Lokacija nije povoljna ni sa aspekta rizika od potresa. Na oko 70 km od Trgovske gore prije manje od pet decenija desio se razoran zemljotres jačine 8 stepeni po Merkalijevoj skali koji je izazvao rušenje velikog broja objekata u gradu Banja Luci i osjetio se na velikoj udaljenosti.
U Studiji takođe nije data analiza mogućeg uticaja šumskih požara izazvanih prirodno ili vještački. Treba imati u vidu činjenice da se lokalitet Čerkezovac nalazi u gustoj šumi , da ne postoji nikakva infrastruktura za gašenje i kontrolu požara, a komunikacijski je udaljen od centara koji mogu pravovremeno reagirati u slučaju požara
U proteklom ratu na području Čerkezovca i u okolini vođena su borbena dejstva, a prema podacima Hrvatskog centra za razminiranje, u okruženju objekta nalazi se najmanje devet registrovanih lokaliteta minskih polja sa zaostalim minama.
Jedan od najvećih problema vezano za potencijalnu gradnju deponije RAO na lokaciji Čerkezovac je svakako činjenica da u širem rejonu oko Trgovske gore i dalje nizvodno rijekom Unom prema Kostajnici, primaran resurs za zapošljavanje stanovništva i ekonomski razvoj regije leži u proizvodnji zdrave hrane i razvoju turizma. Jedan od razloga izostanka razvoja industrije su upravo prirodne vrijednosti koje su se nastojale zaštiti u ranijem periodu.
Eventualnom izgradnjom odlagališta RAO potpuno će se eliminisati mogućnost daljeg razvoja poljoprivredne proizvodnje i turizma, te stanovništvo osuditi na ekonomsko propadanje i iseljavanje. Podrška koju bi lokalne zajednice dobile u svojim budžetima kao kompenzacija nikako ne može biti adekvatna trajnim posljedicama skladištenja RAO.
Na kraju kada uzmemo sve elemente u obzir, i ako se u konačnici pokaže da nismo bili u pravu ni po jednom od navedenih argumenata protiv gradnje sporne deponije RAO, treba imati na umu da će ljudi zazirati da kupuju prehrambene proizvode iz tog kraja i da tu dolaze iz turističkih razloga čisto zbog toga što je to u blizini deponije radiaoktivnog otpada. Znači i u slučaju najpovoljnijeg sigurnosnog scenarija lokalno stanovništvo je na gubitku.
Piše: Prof.dr.Zvjezdan Karadžin, okolinska sigurnost
