Zašto gubimo motivaciju? Kako se motivirati kada nam ne ide? Bojimo se da nećemo uspjeti? Strah nas je neuspjeha? Zašto neuspjeh boli?
Stvarno volim piti jutarnju kafu sa kćerkama. Ne zbog kafe, nego zbog priče. Kod nas u Bosni, kad kažeš ‘hajmo na kafu’, ustvari misliš na ‘partiju razgovora’. O čemu? O svemu. Uglavnom o onome što ti se dešava ili se desilo. To ti nekako dođe kao time-out u teškoj i napornoj utakmici sa životom. A on služi da se malo odmoriš, čuješ koju pametnu i dobiješ motivaciju za nastavak utakmice.
Ova ‘moja mlađa’ studira u Sarajevu, pa jutarnju kafu često pijemo preko mobitela ili laptopa (ljubav preko žice). Neki dan me pita: „Kako se motivisati kad nemaš motivaciju?“ (uz dva smajlića). I dodaje: „Gubim motivaciju za sve, iskreno … Fakultet me rastužio baš … Strah me da neću položiti ovaj ispit. I da ćete vi svi bit’ meeehh … Nemam motivaciju za nekim hobijem i imam osjecaj da mi je svaki dan isti. Što bi i otišla negdje na planinu ili nešto, sve je skupo … Šta ja znam…“. Podsjećam je na ‘moju tezu’ da svijetom upravljaju dvije velike sile: strah i interes. I jedna i druga te tjeraju da se nešto radi … Prekida me pitanjem: „Hoćeš ‘na pivu’ poslije posla? Nije toliko do pive nego eto, da se čujemo malo. Na kameru. Ako nemaš pive, može i kafa. Ja ću vala pivu, (uz četiri smajlića) …“. (Nastavak u slijedećem pasusu, poslije reklame …).
Odgovaram joj: „Za pivu ti ne treba motivacija? To radiš iz LJUBAVI. Je li tako? Ĺjubav je najjači motivator! Ključno pitanje je, da li raditi ono što voliš ili voliti ono što radiš?“. Kaže: „Dobro pitanje. Nije moguće da imam samo ljubav prema pivi, hahaha“. Dodajem: „Bože daj mi mudrosti da to dvoje uvijek razlikujem. Pazi sad! Ljubav je fenomen. Voliti je radnja. Raditi, znači živjeti. Pitanje je samo gdje ti je lokus kontrole? Čovjek, ako vjeruje u sebe, može sve što hoće!“. Prekida me: „Znam… Al’ kako ne odustati, kad ne ide?“. (Ulazim u filozofiranje): „Na postdiplomskom sam naučio jednu frazu: ‘VAŠ USPJEH SE MJERI BROJEM OŽILJAKA NA VAŠIM KOLJENIMA’. Al’ što bi moj otac, a tvoj djed rek'o: ‘Nije sramota pasti, sramota je pasti a ne ustati’.“. Odgovara: „Ma znam … Al’ jedno je znat’, a drugo primjeniti …“. Rekoh: „Pa dobro. Normalno je da boli… Zato treba paziti da što manje padaš. Zato su i bitni ljudi koji te vole, jer će ti samo oni pomoći kad’ padneš (nije ako, nego kad). Ostale će otjerati jal’ strah, jal’ interes …“. (i završavam, samo još jedna reklama …).
Ona: „To si u pravu …“. Ja: „Drago mi je da se slažeš sa mnom“. Ona: „Jel’ idemo na tu pivu(eee)? Oko 3 i 15, pola 4?“. Ja: „Naravno. Čovjek treba da radi ono što voli, želi i hoće! Samo treba poštovati VAKAT. A djed je uvijek govorio ‘Čemu vakat, tom i vrijeme'… “. Ona: „A ko je to odredio vakat?“. Ja: „O vaktu ćemo uz pivu. Važi?“. Ona: „Važiii. Zato je djed bio car …“. Ja: „Ljubim (smajlić)“. (Kraj)
Baš volim ove naše jutarnje kafe. Nekako me motivišu da izdržim do 3 i 15, pola 4 …
Moj profesor, Dr. Adižes kaže da je uspjeh sadržan u pravljenju ‘uspješnih grešaka’. Život nikada ne teče glatko, bez problema. Život su stalne promjene, a promjene uvijek i iznova proizvode nove izazove koje treba rješavati. Poznajete li i jednu osobu, koja rješavajući životne probleme nije napravila nijednu grešku? Naravno da ne poznajete, jer takva osoba i ne postoji.
Dakle, nije sporno da ćete pogriješiti, kad tad (osim ako ništa ne radite, a to je onda vaša najveća greška). Pitanje je kako se nosite sa svojim greškama. Ako razmišljate na način da optužujete i okrivljujete sebe zbog neuspjeha, onda ste u pravu. VI niste uspjeli. Neuspjeh je VAŠ. Vi ste i žrtva i tužilac i sudija. Baš tako: 3 u 1. Vaš uspjeh se krije u tome kako ćete se nositi sa tim. I nije bitno koliko ćete neuspjeha doživjeti, već koliko ćete se brzo podizati. Svako podizanje podrazumijeva da naučite nešto iz svog neuspjeha. Što se više učite na vlastitim greškama, postajete iskusniji, mudriji i pametniji. Što ste mudriji i pametniji, manje grešaka ponavljate i imate više vremena i slobode da razmišljate o novim izazovima koji vas čekaju u životu, a time i veće šanse na uspjeh. Postoji izreka: ‘Budala koja misli da je pametna je stvarno budala. Pametan koji misli da je budala je i dalje pametan’. Čovjek ne treba da se boji svojih grešaka, sve dok iz njih uči ili može nešto naučiti.
Pitali jednog bogatog poduzetnika koji je doživio neuspjeh, kako to izgleda kada čovjek za samo jedan dan izgubi 20 miliona dolara? A on im odgovara: „Zamislite da postoji fakultet ili škola čija je upisnina 20 miliona. Koliko ljudi može sebi priuštiti takav fakultet? Složićete se – malo. Znači nije važno koliko vaša škola košta, nego šta ćete iz nje naučiti i koliko brzo. Ja sam za jedan dan stekao znanje vrijedno 20 miliona. Mislite da je to malo?“.
Vakat je … Već prošlo podne. Začas će 3 i 15, pola 4 … Stvarno volim ove naše jutarnje kafe …
Samo razmišljam …
Edim Sarihodžić
